Od Garevca do Tavankuta

Od Garevca do Tavankuta ima više dvjesto kilometara, običaji i ljudi su drugačiji, a tako slični. U Vladinoj poeziji oni su jedno uz drugo, kao dva brata, bliska i  neraskidivo povezana. Ono što je naočigled gotovo nepovezivo, u ovom poetskom djelu tvori jednu čvrstu mrežu koja dva svijeta zbližava i povezuje u jedan jedinstven.

Kao i što sam naslov kaže „Od Garevca do Tavankuta“, tako i poezija unutar stranica knjige kreće od Garevca prema Tavankutu. Knjiga je podijeljena u četiri cjeline, od kojih se prva zove „Bez krivnje krivi“ i započinje s pjesmom „Garevac“ koja je napisana davne 1994. godine i uglazbljena, a 1998. godine prepjevao ju je poznati pjevač Ivan Martić Ivica pod nazivom „Garevo moje“. Zatim slijede i drugi naslovi koji opisuju pjesnikovo „Garevo“.

Svaka je Vladina pjesma poput jedne priče koja opisuje ljude, pejzaže, sokake, luke, zlatna polja, slike se smjenjuju u različitim bojama dodirujući najdublje emocije u ljudskoj duši. Pjesnik se šeće Posavinom, Garevcom, mjestima u kojima je odrastao i koja su mu tako bliska, pjeva o Megdaniću, Luci u ravnici, Ruži iz Grabika, Sokaku u maloj raju… Tu su i „Posavske zore“, koja ledi dah u grudima, pričajući o posavskim praznim domovima koji su nekoć bili prepuni života. Taj „trn u duši“ nose svi koji su morali napustiti svoj zavičaj i lutati svijetom tražeći novi dom. No, taj novi dom je samo blijeda slika, jer je u duši zauvijek slika zavičaja, onoga gdje se duša jedino osjeća kao kod kuće. Zato je tu i slika „Zlatnih polja Posavine“, jer to zlato nikad neće prestati sjati.

Puno je naslova u ovoj zbirci koji privlače pozornost, koji pretendiraju postati nešto posebno, za pamćenje, a svaki od njih je poput glazbe za meditaciju – prenosi ugodne i dirljive osjećaje koje smiruju i donose tajanstvenu ljepotu koja se jednostavno širi iznutra. To je najljepši dar koji neki pjesnik može pružiti…

Promatrajući nebo iznad Odžaka, pjesnik zaključuje: „Čini mi se da nije tako bilo pusto lani.“ Ta stalna čežnja da rodni zavičaj povrati stari sjaj nikad ne jenjava, a nju će osjetiti svaki Posavac koji je morao napustiti svoj dom i kad se vrati u svoj kraj uvijek ga prati taj osjećaj nedostajanja – onog prijašnjeg života, jedinstva, prijateljstva, druženja, graje djece…

POSAVSKE ZORE

Koračam, umiven jutarnjom rosom

posavskih žita sa zlatnih širokih polja,

sa svih strana tako me ubija

ta slika praznih domova

i tišina koja lebdi nad poljima

a u srcu ogromna tuga

kao vječnost duga

samo pokoji lavež lutalica

naruši taj zlokobni mir

a onda opet, ta prokleta tišina,

pokriva njive i šume, i onu vječitu

uzburkanu Bosnu rijeku,

i sve što pokriti može,

a zora,

o Bože,

zora okupana jesenjim injem

blista pod prvim

zracima sunca

i čeka,

čeka one dječje stope

i radosnu graju

i smijeh i prve poljupce

i gorke suze,

i sve što nam

sudbina uze.

Drugi dio zbirke, „Tamo, tamo gdje je sve čudnovato“, donosi sasvim drugačije ozračje. Tu se Vlado iskazuje kao pravi veseli Bosanac, a njegovi stihovi opisujući čudnovate ljude i situacije kojima uspijeva nasmijati do bola. Od smijeha do bola kratak je put, što potvrđuju i stihovi iz ovog dijela knjige.

U trećem dijelu, „Kroz ravnice do salaša“, već počinju mirisi Dunava, tu je Sonta, nazire se i Tavankut. A nedaleko od Tavankuta je, za ne povjerovati, Mala Bosna. I u tom Vojvođanskom podneblju u Vladinim pjesmama Šokci i Bunjevci slave, pjevaju, obilaze prela i sijela… i na kraju vesela Šokica hrli na more da pokvasi noge i brzo se natrag vraća salašu svom.

Četvrti dio zbirke, „Pričam ti priču“, nije poetski. To je jedna nadahnjujuća priča iz Sonte, pokraj Dunava, u kojoj živi dida Stipan sa svojim unučićem Davidom, svojim „biserom s Dunava“.

Dobro je napomenuti da je i sama naslovnica pogodila ono što se krije unutar korica knjige: dvije djevojke, jedna u posavskoj nošnji, a druga u bunjevačkoj nošnji, jedna do druge, u zlatnim poljima koja se šire i Posavinom i Vojvodinom. Ta zlatna polja opisana su zlatnim stihovima i prelijevaju se u dušu, poput Save, ili poput Dunava.

Vladinu poeziju tako je lako čitati i uživati u njoj. On priča i pjeva istovremeno, reda slike iz kojih se jasno ocrtavaju poruke života. Istovremeno, stihovi nisu opterećeni rimom, koja se ipak pojavljuje pogdjegdje na svojstven način, prepoznatljiv za samog pjesnika. Vlado je pronašao pravi stil kako da dopre do ljudi i do njihovih srca riječima koje, kad se jednom preliju u dušu, tu i ostaju.

P.S.

Zainteresirani knjige mogu nabaviti putem e-maila: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili putem facebook profila: https://www.facebook.com/domm.domazzett