Sadržaj ljubavi je u sebi bogat. Krije mnoga pitanja. Budi znatiželju. Daje i odgovore! Ljubav je zahtjevna. Ona nema granica! Stoga, pokušajmo, dok razmišljamo o njoj, sažeti u što kraćim crtama tu riječ ljubav. Pa, analizirajmo ljubav?
Evo, nakon dubljeg razmišljanja dođoh do zaključka; Ljubav je nesebična, slobodna, besplatna zahtjevna i nepristrana. I što je najsnažnije, ljubav daje a ne traži ništa zauzvrat.
A za lakše razumijevanje ljubavi slobodni smo poslužiti se i mirisom ruže, svjetlom svjetiljke i stablom koje daje hladovinu.
Stoga, što je to ruža? Za mene, je ruža cvijet mirisa. Nevidljiva i na sve strane širi svoj mio miris. Stoga, poteže se i pitanje, a kome sve ide taj miris? U kom pravcu ruža širi svoj miris? Odabire li ruža put, vrijeme i osobe koji će uživati njezin miris? Nudi li ruža svoj miris dobrim ljudima ili uskraćuje li ga zlim ljudima? Ne! Ruža svoj miris ne naplaćuje. Ona ga širi na sve strane. Svi koji žele mogu uživati miris ruže.
A zamislimo i svjetiljku koja bi svoju svjetlost uskraćivala zlima a svijetlila samo dobrima?
Ili, ako promatramo stablo. Vidjet ćemo kako ono, bespomoćno, i nepristrano daje svoju hladovinu svima. U hladovini stabla skrivaju se dobri i zli, stari i mladi, visoki i niski, ljudi i životinje.
I nakon ove konotacije, zar sve ovo nije ljubav? Zar sve ovo nije darivanje? Zar sve ovo nije nesebičnost?
Stoga, isplati se biti nesebična ljubav.
Biti ljubav koja nema granica u darivanju. Isplati se, zamisliti se nad mirisom ruže. Isplati se biti svjetiljka i svijetliti svima i na svakom mjestu. Isplati se biti stablo, jer u stablu nalazimo sliku onoga, što je nesebična ljubav.
Živimo i mi nesebično - bezgraničnu ljubav, baš kao što su to i heroji ovoga teksta; ruža, drvo i svjetiljka!
Za Posavinu.org piše sestra Auguatina Barišić, Klanjateljica krvi Kristov{jathumbnail off}