U Otkrivenju ( 21,1 i 44 ) piše; „ I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više neće biti smrti, ni tuge, ni boli neće više biti, sve će to iščeznuti“! Pokušajmo kroz riječi Otkrivenja doživjeti dušni dan i dan Svih svetih. Priznali ili ne, mi živi, sjećamo se svaku godinu iznova, dana Svih svetih i Dušnog dana.
Dobro je to! Spomen na naše preminule i drage pokojnike, kako ove tako i svake godine, groblja su prepuna, kako mrtvih tako i živih.
Za razliku od mrtvih, mi živi, tupo promatramo i pogledima „ lutamo“ od groba do groba, kroz šarenilo jeseni koje po svuda prosipa ljepotu uvela lišća koje „ opetovano „ podsjeća na prolaznost. Ima se osjećaj da je na tim mjestima vrijeme stalo i kao da se svi pomalo pitamo. Gdje sam to ja? Kamo idem? Štoviše, što je sa mnom?
Na ova pitanja, odgovor nudi Jung, koji je u jednom poglavlju svoje knjige, Život poslije smrti, napisao; „ Dužnost čovjeka je istraživati dušu u odnosu prema beskonačnosti“! Presudno pitanje, zar ne?
Stoga i mi dragi čitatelji, kroz ove dane u dubinama svoje tišine i kroz svjetlost zapaljenih svijeća, promišljajmo o tajni smrti.
Dopustimo si vremena razmišljati o prolaznosti i našeg vremena u kojem živimo. Usvojimo evanđeosku Riječ koja nam govori o blaženstvima i ostvarenju svetosti u svakodnevici promatrajući život kao riječ i glazbu koja je tiha ili glasna poput pjesme, a opet kao riječ izgovorena u trenutku koja nosi i ima svoje značenje u postojanju, poslanju i darivanju do svetosti.
I na kraju ove meditacije poslušajmo poruku koju nam je kao testament ostavio sam Isus. Rekao je: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će.« Stoga, ne tugujmo, ne plačimo kao oni koji nemaju nade.
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}