Poznata nam je prispodoba iz Evanđelja o radnicima u vinogradu. Zanimljiva je i zato ju, dragi čitatelji dijelim ju s vama. Ona glasi, Gospodar vinograda izlazi rano ujutro i traži radnike.
Čim pronađe, pošalje ih u svoj vinograd uz pogodbu po denar na dan, a denar je bio u ono vrijeme službeni aktualni novac. Zatim, kasnije u devet sati, gospodar je našao još nezaposlenih te i njih posla u vinograd uz obećanje da će im dati što bude pravo. Opet izađe u podne i u tri sata popodne, pronađe još novih radnika pa i njih posla u svoj vinograd, vjerojatno uz prethodne uvjete. Kad je izišao oko pet sati popodne, našao je još besposlenih te i njih posla u svoj vinograd bez ikakve pogodbe.
Nakon naporna dana, naravno uslijedila je isplata. Za jutarnje radnike bilo je šokantno i nepravedno ono što je gospodar učinio i na način kako je isplaćivao radnike, osobito one koji su radili cijeli dan. Ali, ovi posljednji vjerojatno nisu imali ništa protiv što su dobili istu naknadu za samo jedan radni sat. Pitanje je, kako bismo se mi ponašala u ovoj situaciji? Vjerujem isto kao i oni cjelodnevni radnici. Smatrali bi ovaj način isplate nepravednom, kao što i jest ako promatramo ljudskim umom.
Dakle, gospodar, kao što se i pogodio svakomu daje po denar. To je bio iznos jedne nadnice od koje se moglo živjeti jedan dan. Činjenica je, Gospodar svakome daje onoliko koliko mu je dovoljno za život. S ovom prispodobom želi reći, čovječe, nema potrebe za zgrtanjem. Svatko će dobiti ono što mu treba. Na taj način svi smo pred Bogom jednaki. Kao Otac, brine za sve potrebe. Želi da se prihvaćamo kao braća koja su ljubomorna i zavidni jedni drugima. Za sve ima dovoljno i sve što imamo nije naša zasluga nego Božji dar, plod njegove brižne ljubavi. Dakle, Bog ima drukčiji pristup i drukčija mjerila.
Gospodar je Bog. Sve je njegovo i on može sa svojim raditi što hoće. Njegov je čovjek i cijeli svijet. Poziva čovjeka da radi u njegovu svijetu. Taj poziv na suradnju s Bogom za čovjeka je već nagrada i plaća. Ne treba puno više od toga. Čovjek ništa ne može i ne mora zaslužiti. Sve je darovano. To što smijemo raditi za svoga gospodara – to je velika čast i radost. Bog ne želi da itko bude nezaposlen pa niti oni koji dođu u pet sati popodne na posao.
Stoga, promijenimo i mi svoja razmišljanja. Uskladimo svoje misli s Božjim mislima. Priznajmo Bogu da je On gospodar života. Gospodar mojih situacija. Priznajmo Bogu da smo Božja svojina a On smije upravljati sa svojim kako hoće.
Za GIP piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}