Sjećam se, kao dijete, često sam slušala iz usta starijih, kako uspješni ljudi nikada ne odustaju od svojih snova i ciljeva. Nikada ili rijetko kada odustaju od onoga što žele postići i upravo radi te upornosti a mi bismo često rekli „ tvrdoglavosti“ oni i uspijevaju u svemu što si zacrtaju u životu.
Eh, upravo je tu ona razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi ovoga svijeta. Dakle treba imati cilj i sanjati velike stvari. Pa, zar nisu upravo to i svetci činili. Tako danas dok sam se pripremala na jutarnju molitvu i meditaciju otvorila sam nešto iz života sv. Ruže. Zanimljivo! Željela sam malo više saznati o njoj tim više jer i moja majka nosi ime Ruža. Hm, usporedit ću život sv. Ruže kao i naših majki za koje smatram da su sve u svojim ulogama svete ili idu k tom cilju! Tvrdoglave su i majke kad je u pitanju obitelj, odgoj i ostale stvari. No imam vremena za postavljeni cilj i zato čitam sljedeće riječi, gdje pisac govori da je sveta Ruža rođena u talijanskom gradu Viterbu kao kći pobožnih i siromašnih roditelja.
Već kao djevojčica imala je mistične doživljaje, bila je dobrodušna, a naročito je voljela ptice te ih je redovito hranila kruhom, a roditelji su joj to branili jer su bili siromašni. Jednom su je uhvatili kako nosi u rupcu kruh, ali pisac opisuje kako je dragi Bog učinio čudo i kruh se pretvorio u pregršt ruža. A kad je jednom išla na izvor po vodu razbila je vrč, međutim, kažu, čudesno ga je i sastavila. Voljela je pohađati crkve, osobito rado slušala propovijedi, a već s deset godina i sama je propovijedala po ulicama i trgovima. Teško bolesna doživjela je viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja.
Marija ju je ozdravila i uputila da uđe u Treći franjevački red. Ruža se posvetila Bogu i tako se kao franjevačka trećoredica, pretvorila u putujuću propovjednicu. Pozivala je kršćane na pokoru i pokajanje, upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve. Činila je brojna čudesa pa je pored ostalog ozdravila ženu slijepu od rođenja, obratila okorjelog krivovjerca i neozlijeđena prošla kroz užareni oganj i plamen. Časti se posebno kao zaštitnica od kožne bolesti pelagre te kao zaštitnica prognanika, trećoredaca, osoba koje nisu primljene u redovničke zajednice, franjevačke mladeži, cvjećara, ptica i grada Viterba.
Vrlo zanimljiv život svete Ruže. Pa, dakle, čitajući ove retke čini mi se kako je u životu svete Ruže opisan i život svake osobe koja ima cilj, koja zna što hoće i za čim čezne, baš kao što je to činia i Ruža. Stoga ako i mi znamo, gdje smo, za koga trpimo, radimo i podnosimo svoje patnje i prihvaćamo križeve, tada nećememo prezirati i mrziti sve ono što nam život donosi a život je onaj koji u život svake osobe unosi i lijepo i teško i žuže i trnje. Stoga, za kraj poslušajmo i još jednog nepoznatog autora koji je spjevao sljedeće stihove:“ Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn ili odustati od svojih snova, jer ti se samo jedan nije ostvario. Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan. Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije uslišana. Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio. Ne vjerovati u ljubav, jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav. Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju“!
A ja se nadam da se ni ti, ni ja, na svom putu ne predajemo lako besciljnom bezumlju. I zato umjesto da se žalimo na poteškoće i teške životne uvjete, potrebno je raditi na vlastitom srcu. Potrebno je, uzdizati se u jakosti, tražiti pozitivne misli i osjećaje, pozitivne riječi, jer one će nam dati snagu da nadvladamo svako zlo.
I još nešto za kraj, potrebno je samo temeljito početi vjerovati u dobro, u ljubav, u ono dubinsko u svakom čovjeku, a to je Božje djelo koje je uvijek dobro i tada smijemo moliti od Oca i tim više trajno posjedovati novo srce, kako nam se predstavila i sv. Ruža kroz ovu meditaciju.
Bog vas blagoslovio blagoslovima silnim!
s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Keristove