Poštovani čitatelji, s pravom se pitamo ponekad a možda čak i često, pogotovo kada je teško, što je život? Što je to misterij koji nas uvodi i vodi u susret životu? Zanimljivo je „zaviriti“ i pogledati što su o misteriju života pisali, svjedočili i govorili, veliki ljudi?
Citiram. Carl Jung je rekao :"Život je kratka epizoda, između dvije velike misterije koje su u suštini jedna."
I dok razmišljam o misteriju života s pravom se i ja pitam a što je za mene život? Je li to uistinu misterij ili stvarnost istine? Idem li odgovorno u susret životu?
Odgovor bi glasio.
Misterij života za mene je velika istina života! Jednako tako, Bog je u središtu moga života a cilj života mojega je, krajnje povjerenje u vječni život. Povjerenje u Oca koji ima plan za moj život, koji vodi moj život i koji me nikada ne napušta. On je dobri Otac, koji zna što njegovo dijete treba? A uvelike mi pomaže i evanđelist Ivan koji u svom odlomku donosi: „ A ovo je život vječni: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao – Isusa Krista“ (Ivan 17,3).
A kako je o životu razmišljao Charles Simmons? On reče; "Život se sastoji od malih stvari. Vrlo rijetko se pojavljuju prilike u kojima odjednom možemo učiniti puno dok se istinska veličina sastoji, biti velik u malim stvarima." Slažem se s ovom konstatacijom da se život sastoji ponajprije od malih stvari te da se vrlo rijetko pojavljuju prilike u kojima odjednom možemo učiniti nešto veliko i puno.
Međutim, na temelju činjenice, čini mi se da je život svake osobe putovanje sa svim stanicama, obilascima i čekanjima dok putujemo ususret životu…
Zar ne? U život ulazimo, spoznajemo i upoznajemo sebe, svoje osobine, dobre i loše strane. Dakle, život je istina i spoznaja koliko god mi bili ili ne-svjesni te činjenice. Zašto? S razlogom! Odrastaš. Živiš. Postaješ svjestan ili nesvjestan sebe. Upoznaješ svoje roditelje i misliš kako će zauvijek s tobom putovati, (?), ali oni će na nekoj stanici izaći, a ti nastavljaš živjeti i putovati bez njih. Međutim, činjenica je i ta, nikad nisi sam! U susret tvojemu i mojemu životu jure mnogi ljudi, mnoge drage i manje drage osobe, prijatelji, poznanici ili oni slučajni putnici. U naše živote ulaze i izlaze. A tko su te osobe? Nije teško odgovoriti. Obično su to naša, braća i sestre, rodbina i prijatelji, pa ako smo iskreni i ljubav života. Međutim, slijedom života, dogodi se i to da će mnogi, ovi i ini izaći iz kolosijeka našeg života i za sobom, htjeli mi ili ne, ostaviti prazninu, neki manju ali netko i veliku prazninu. Istini za ljubav, za neke nećemo ni primijetiti da su izašli i zauvijek otišli iz našeg života, jer nam nisu puno značili dok za one koji su nam u srcu života, uvijek ostaje praznina, gorčina, pitanja i strah kako dalje i tko će to i na koji način nadomjestiti?
Evo biblijskog odgovora.
Kad su Isusovi učenici od svoga Učitelja primili poslanje, postali su svjesni opasnosti kojima će biti izloženi, tim više što im je on sam rekao da ih šalje kao janjce među vukove. Pa koga to ne bi uplašilo? No, ima tu još jedna istina uzvišenija od ove. Bog bdije nad onima koji vrše njegovu volju, branit će ih nevidljivom, ali jako moćnom zaštitom. Ne brini. Bog bdije i nad tobom!
A ukoliko se i pojavi strah od života ili nemogućega u nama, on se može nadvladati tako da u sebi probudimo strah Božji, strah da se ne zamjerim Bogu, da njega ne uvrijedim, da se njemu ne iznevjerim. To je jedan od Božjih darova, jer strah Božji je početak mudrosti! Mudri i budni budimo kako bismo svjesno išli ususret misteriju i punini života!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove