Bog nam često govori u različitim situacijama. Govori, poručuje, opominje, savjetuje, daruje, otvara putove i proširuje vidike, štoviše daje spoznati što je u kojem trenutku neophodno učiniti.
Istina, svatko na svoj način je iskusio, posebno u težim trenucima života kako stvari baš i ne idu onako kako smo ih zamišljali, očekivali, planirali i priželjkivali pa u tom kontekstu pročitajmo i zamislimo se nad situacijom koja je zadesila Niccol Paganinija.
Slijedimo tekst.
Okružen cijelim orkestrom, uživao je Niccol u osobnoj izvedbi na koncertu. Ali, pri kraju koncerta u pred posljednjoj skladbi pukla je žica na violini. Tri strune visjele su s njegove violine. Svjestan situacije u kojoj se našao, nije želio dati do znanja publici što se dogodilo i dalje je bez stanke privodio svoju izvedbu kraju a svirao je samo na jednoj jedinoj žici. Po završetku publika je skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku i žestoko su pljeskali njegovoj snalažljivosti ali i hladnokrvnosti a nadasve snalažljivosti i improvizaciji, te dovršenoj izvedbi u uvjetima, kada to gotovo nije bilo moguće.
Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne, i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratili u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da je cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu, namignuo je publici i započeo svirati uz povik ; „Paganini i jedna žica!" Na svom je jedno žičnom Stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
Zaustavimo se nad ovim prekrasnim djelom pa pokušajmo u dubini sebe prihvatiti kako i naši životi, ma koliko bili ispunjeni problemima, brigama, razočarenjima i svim ostalim ugodnim životnim situacijama nisu i ne moraju biti bezizlazni. Kod svakog od nas postoji barem još jedna žica koja je još ispravna i koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizirati.
Stoga, mislimo li da nam je teško, pokušajmo se uhvatiti za onu samo jednu jedinu čitavu žicu u sebi i skladajmo svoju melodiju koja će nas duhovno uzdići do zanosa duha i srca ka Bogu.
Zato, nastojmo uvijek, nemoguće situacije pretvarati u moguće, jer to mi možemo! Ohrabrimo se i vjerujmo Bogu koji u nama i po nama djeluje a i samima sebi da smo jedinstveni i Božji originali a ničije kopije!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}