Ovaj portal ustrajno prati događanja i sudbine ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći one koji samozatajno i bez ikakve medijske prašine niti želje da objelodane svoje posebnosti šire pozitivan glas posavski ovaj puta smo iz anonimnosti izabrali Jakova Topalović, 58 godišnjaka iz Kotor Varoši.
Stoga mi je izuzetna čast i veliko zadovoljstvo predstaviti Vam čovjeka o kojem se malo zna, rođen je 10. veljače 1960. godine u Kotor Varošu, i prelijepoj Kotorvaroškoj dolini u srednjoj Bosni za koju mnogi kažu da je ne bih zamijenili ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših nebeskih beskraja vjerojatno ima, ali dražih nigdje nema.
Tu je započeo svoj život i živio, radio i pjevao do 19.05. 1992. kada vihor rata zahvaća Bosnu i Hercegovinu iz straha za budućnost Jakov je kao i mnogi drugi hrvati i muslimani tog ponosnog kraja morao napustiti svoj zavičaj.
Kotorvaroška dolina, kao i mnoga druga područja ponosne Bosne i Hercegovine ostala je željna svojih mještana i dječjeg smijeha. Stariji se raseliše i umriješe tamo negdje, mladi odoše trbuhom za kruhom, a djeca uz njih ostadoše učiti neke druge jezike i običaje.Jakov je po struci je ekonomista. U Njemačkoj je boravio do 1998. godine gdje je radio, a onda se vraća sa svojom obitelji, nažalost ne u Kotor Varoš, već kao i skoro svi njegovi Kotorvarošani u republiku Hrvatsku. Zamijenio je svoje proplanke s morskom pučinom i sada živi u Matuljima kraj Opatije, oženjen je i ima divnu kćer Mariju.
Od kad zna za sebe Jakov se bavio glazbom, pjevao je kako prija u Kotor Varoši tako i kasnije u Njemačkoj gdje je boravio, a najveći glazbeni uzori su mu pjevači iz 80-tih godina i toga vremena.
Na naš upit kako dolazi do tekstova za pjesme, Jakov kaže da to dolazi samo po sebi, a najviše kada posjeti rodni kraj i “kuću staru“, tada prorade emocije a tekstovi “liju kao kiše jesenje“, koji se kasnije dorađuju. Kaže za to ne postoji definicija, ali riječi dolaze same po sebi a tako i “temelj“za aranžman pjesama.
Njegova najpopularnija pjesma koju su mnogi od Vas već slušali, ali nisu znali o kojem izvođaču je riječ je pjesma “zašto proda sine“ za koju je tekst radio tri i pol godine.
Za budućnost planira pisanje “realnih“ , a ne emotivno nabijenih pjesama, i svakako nastaviti s radom na pronalaženju ideja za glazbenu kulturu između Republike Hrvatske i Hrvata Bosne i Hercegovine?
Jakov ističe kako je najlakše je napraviti tekst za tužne ljubavne pjesme kao: ona me ostavila, vratit će se, plačem suze lijem.
No njegovi tekstovi nisu imaginarni, oni su u biti tekstovi stvarnosti kao što su na primjer pjesme: “zašto proda sine“, “obnovio lola kuću staru“, “Marija“, “ustaj sine“, “Anka Kotorvarošanka“ , itd.
Na pitanje što nam može kazati o Cro-Folku i ideji u kojoj se pokušava napraviti most između glazbene kulture Republike Hrvatske i Hrvata Bosne i Hercegovine, Jakov kaže da svakako pozdravlja i podržava tu ideju da je odlična i da je jako lijepo čuti kada tamburica i harmonika sviraju skupa, kao recimo: “zelene oči“ i slično.
Također navodi da je gostujući na Hrvatskom radiju u Požegi rekao da želi iz našeg melosa izbaciti užičko kolo, jer kako kaže nema ništa protiv njega, ali neka se svira tamo gdje mu je mjesto, a mi imamo dovoljno naših veselih melodija i dobrih pjesma za dušu i tijelo.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak