Praćenje i zanimanje za malog čovjeka, koji svojom sudbinskom i životnom stazom koračaju diljem svijeta upoznajemo dvadeset dvogodišnjeg mladića Ivana Čekić, kojeg smo kao posebnu osobu izdvojili za naš portal koji ustrajno prati događanja i sudbine posebnih ljudi a posebno s naših BiH područja.
Ovaj put smo otišli do Istočnog Sarajeva da bismo otkrili nešto novo o životu i radu ovog mladog uposlenika i studenta mendžamenta koji živi u krugu obitelji i ima poseban hobi kojim se danas bavi jako mali broj ljudi, a posebno na ovim našim opustošenim područjima.
Napominjemo da ovo nije nikakva promocija cigareta niti duhana već priča o bogatoj kolekciji Ivana Čekića kolekcionara omotnica ili kutija cigareta koje prikuplja već pune četiri godine.
Prvu kutiju je dobio kao dar od tetke iz Švicarske i od tada ih je počeo prikupljati.
Ljubav prema ovom zanimljivom prikupljanju stvarala se postepeno, a kako je nabavljao kutije i upoznavao ljude tako je i ljubav prema kolekcionarstvu rasla kazuje nam Ivan.
U vremenu od četiri godini Ivan je uspio prikupiti 1219 različitih kutija cigareta iz oko 80 zemalja svijeta. U kolekciji ima i limitiranih kutija te onih iz davne 1952. godine pa sve do danas.
Na početku je omotnice prikupljao samo sa svojih putovanja, a zatim je počeo prikupljati i one kojih ima na našim prostorima.
Kada je vidio da može ostvariti svoj prvobitni cilj od 1000 komada tada je stupio u kontakt prvo s ljudima iz regije koje rado ističe a to su: Alen Pintec iz Hrvatske, Nikola Ivanovski iz Makedonije, Saša Radukic iz Srbije kao i Davor Kopitar iz Slovenije .
Zatim je počeo razmjenu i s drugim kolekcionarima diljem svijeta, a najviše kutija je nabavio putem Facebooka iz Brazila, Hongkonga, Japana, Amerike, Egipta, Kube, Kostarike, Rusije, Slovačke, Češke, Poljske, Austrije, Holandije itd.
U dogovoru s drugim kolekcionarima najčešće razmjeni po nekoliko kutija, a obavezno im pošalje i razglednicu grada Sarajeva ili Bosne i Hercegovine. Do nekih kutija je lako dolazio a za nekim kao što je plavi Marlboro tragao je pune četiri godine i još ga ne bi imao da mu nije poslala tetka govori nam Ivan.
Ivanu još uvijek nedostaju neke kutije, ali on ne gubi nadu i rado ih očekuje u svoju kolekciju.
Određeni broj kutija uvijek stavi na vidno mjesto jer su one specifične i imaju šarolik izgled, razne okuse i mirise.
Kolekciju ne planira prodavati jer joj se u posljednje vrijeme dosta posvetio. Isto tako kaže da ga to nije puno koštalo. Odvajao je džeparac tako da je nekada mjesečno mogao poslati i do pet paketa, a nekada je bilo mjeseci da je imao dosta novih kutija, a da ništa nije morao platiti .
Kutije ne prikuplja radi reklame niti da bi netko gledajući njega počeo pušiti i prikupljati ih.
"Ja ih prikupljam jer ih volim gledati, a ne pušiti iako ih ima koje mame čovjeka da ih kuša. Osobno nisam pušač, ali po nekada u društvu kada izađemo na piće i zapalim cigaretu iako mislim da ne bi trebali pušiti. Zdravlje je vrjednije od dima, duhana i nikotina."
Uz ovu kolekciju Ivan je skupljao i reklamne vrećice šećera i ima ih oko 1700 iz ugostiteljskih radnji diljem svijeta.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak
