11
Tue, Aug
7 New Articles

Mišo Perak
Typography

posveta tornjaGAREVAC- Povijest naše Župe obilježena je velikim događajima. U njoj je stoljećima svjedočena vjera svetim kršćanskim životom njenih upravitelja i pastira, a isto tako i vjernog, kroz ratove i prognanstva napaćenog  garevačkog puka. Naše zajedništvo pomoglo nam je da obnovimo našu crkvu kao čvrstu građevinu i hram Božji.

Podizali smo je iz temelja, zidali i krovom ukrasili. No, danas smo posebno radosni što je možemo još više uzdići u visinu, te je okruniti ovim divnim zvonikom i tri zvona. Neka to bude vidljivi i zvučni znak i signal, da ovdje žive i Bogu daju hvalu Garevljani stoljećima vjerni u svojoj kršćanskoj vjeri i domoljublju.

Na ovom svetom mjestu crkva je kao sakralni objekat bila  i ostala kao Kuća Božja,  mjesto molitve,  zahvale i slavljenja Boga Stvaratelja. Na poseban način sa zvonika razlijevao se zvuk zvona, pozivajući vjernike da uzdignu oči k nebu i pozdrave Gospu, a osobito nedjeljom i blagdanima da se upute pred Svetohranište slaviti svetu misu. Danas je također veliki događaj, jer će naša zvona nastaviti tu tradiciju naše crkve, s ponosom se njihati i melodičnim zvukom služiti Bogu na slavu.

Nedjelja 21.07.2013. ostat će zapamćena kao dan što nam na poseban način darova Gospodin. Bio je to dan i trenutak zajedničke želje da znakovitim činom potvrdimo postojani put uzdizanja naše crkve iz ratnog zgarišta.
Odmah moram predočiti jednu činjenicu koja nam služi kao ponos, jer ogovori o jednom novom svojevrsnom rekordu: U posljednja dva desetljeća u Garevcu se nije okupilo više mladih i starih, nikada više nije bilo toliko donotara i dobrovoljaca pri radu kao ovaj put!

Bio je to dan, kako ga drugi nazvaše, „ ljepši od svih prijašnjih dana“. Garevačka dvorišta i ulice prepuni, mladi i stari već u jutarnjim satima svi na nogama. Preko sedamdest osoba s prepoznatljivim bijelim majicama s izvezenim grbom Garevca, koji dođoše iz Švicarske, Njemačke, Austrije, Hrvatske, zajednički i složno s našim domaćinima, pripremaju stolove i mjesta za goste, sijeku i redaju meso, onako kako je dogovoreno na Radnom sastanku samo jedan dan prije. Svi su unaprijed znali svoju obvezu i ozbiljno su je prihvatili te nije bilo potrebno bilo što dodatno komentirati niti pitati. Glavni koordinator Vlado Tokić „Dikača“ me već u deset sati izvijestio da su stolovi pripremljeni te kruh, salata i meso isječeno i uredno spremljeno u hladnjače.

 Bila je to doista dobra, vrijedna i nadasve raspolpžena  radna ekipa sastavljena od Garevljanki i Garevljana kao i garevačkih snaha i zetova koji zaslužuju svaku pohvalu.

Svakog posjetitelja posluživali su hranom i pićem a oni u reflektirajućim prslucima, pronašli su parking za svako vozilo sudionika i gosta, te omogućili da se promet lokalnom cestom odvija sigurno i neometano. Isto tako, tu su i Garevljani koji su danima kosili travu i uređivali prostor u neposrednoj blizini crkve kao i Garevljanke koje su pojedine prostore okitile i dodatno dekorirale s cvijećem i prelijepim oltarnjakom.

Slijedilo je ono najvažnije i najsvečanaije za ovaj dan a to je pozitivno ozračje tijekom blagoslova zvona i zvonika, svete mise i zajedničkog ručka .

Točno u 11.00 sati krenula je Procesija od Župnog dvora prema našem tornju koji se tog trenutka još više izvio u visinu i tako nam se dočarao još impozantnijim, kao da je bio svjestan koju će čast uskoro primiti. Sjaj njegovog križa se spajao sa sunčanim zrakama koje su ga na poseban način dodirivale i milovale.

U koloni se posebno istako križ kojeg je s ponosom nosio Petar Spajić a slijedili su ga članovi folklornih skupina iz Novog Sela – Balegovca i Koraća kao i pojedini Garevljani obučeni u naše stare ali tradicionalne narodne nošnje, kao i tamburaši župe Uznesenja Kristova iz Novog Travnika. Zatim su pristizali svećenici i na kraju uzoriti kardinal Vinko Puljić, kumovi zvona i zvonika kao i veći broj vjernika.  

Okupljeno mnoštvo Garevljana i gostiju pobožno i s dužnim dostojanstvom pratilo je blagoslov zvona i zvonika podijeljenog po rukama vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, a zatim su se oglasila zvona koje  jedno po jedno uključiše njihovi kumovi! I tako će glas zvona na neki način izražavati osjećaje naroda Božjega i kad je on radostan i kad plače, kad zahvaljuje i kad ponizno moli, kad se skuplja i u Kristu oči¬tuje otajstvo svojega jedinstva.

Zatim je uzoriti kardinal Vinko Puljić, uz koncelebraciju sedam svećenika (a kasnije su se priključila još dva) predslavio misno slavlje i održao Bogom nadahnutu propovijed i na kraju osobno dodjelio župne darove kumovima kao i većem broju zaslužnih pojedinaca.

Nakon Euharistijskog uslijedilo je slavlje oko obiteljskog stola koje su organizirali sami župljani. Uz obilat ručak, dobru glazbu u kojoj su prevladavali zvuci izvorne melodije popularne braće Begića i članova foluklornih skupina iz Novog Sela – Balegovca i Koraća kao i tamburaškog satava župe Uznesenja Kristova iz Novog Travnika predvođeni voditeljom Jakicom Lušom.

Pozdravljajući okupljeni narod ispod šatora  kardinal nije skrivao pozitivni ugođaj i ozračje, već je tijekom zajedničkog ručka, otpjevao pjesmu „Tebi majko misli lete“ koja će uskoro biti i objavljana na ovoj stranici.

Kardinal je na odlasku pozvao sve prisutne vjernike da se prisjete predstojećeg popisa stanovništva i izvrše svoju građansku dužnost. Isto tako napomenuo je da smo dužni izvaditi svoje osobne dokumente jer bez njih nas neki žele prekrižiti sa ovih područja. „Ne dajmo se žive u zemlju zatrpati”, poručio je Vrhbosanski nadbiskup. A nedugo zatim kardinal se javio našem župniku sa riječima priznanja i zahvale, pa ih ovdje i prenosimo doslovno: „ Vrativši se sretno doma u srcu sam prebiaro lijepo slavlja koje sam doživio u Garevcu. Odajem priznanje i čestitku za svu organizaciju koju si imao sa svojim vjernicima za taj skup. Vrlo si ih umješno uključio u cijeli program organizacije, tako da će vjerojatno poniojeti svi drage uspomene sa ovog slavlja.“

Ugodno druženje nastavljeno je do večeri.

Dakle, sve u svemu, Garevac je kao i bezbroj puta do sada iskazao svoje gostoprimstvo, toplinu, nesebičnost i susretljivost. Istina, kako reče Antun Fuglinski,  trebalo je mnogo krvi, suza, znoja, i odricanja, ali isplatilo se.

S ponosom možemo reći  da smo  bili smo jedan dobar i veliki radni tim zahvaljujući višemjesečnom organizacijom Vlade Tokića kao i Antuna i Dragice Fuglinski. Nadalje, ne samo da smo bili uspješani taj dan, već smo to pokazali i dva dana kasnije kada nas je župnik Filip sve pozvao i večerom ugostio te se osobno i zahvalio. Jedino on posjeduje sposobnost da se s osmjehom suoči sa problemima i bude oslonac za ovu, mnoge ranije, a nadamo se i buduće manifestacije.  

Stoga smo mu neizmjerno zahvalni kako danas tako i ubuduće. Hvala Ti župniče.

Zahvalni smo i svima onima koji su na bilo koji način pomogli da se ova manifestacija održi i uspješno privede kraju. Vjerujete mi da to nije bilo lako izkoordinirati, jer smo svi mi bili raspršeni  i sve se to  radilo daljinski, ali se ne stidimo već smo ponosni na ono što smo taj dan ostvarili.

Zahvalni smo svima onima koji su pomogli da ovaj dan bude drugačiji i ljepši od svih prijašnjih dana.


Hvala svima koji su prolijevali znoj da bi drugima bilo udobno i lijepo, hvala svima koji su više puta kosili teren i priredili ga za ovu zgodu. Hvala svima koji ustupiše svoje njive i dvorišta za parkiranje automobila.
Hvala i onima koji su ometali naš rad i trud kao i onima za koje je vrijeme do 18.00 sati bilo prekratko da bi uživali u alkoholnom piću a isto tako i onima koji su urinirali pored postavljenih higijenskih WC-a samo da bi pokazali da i oni pripadaju nekom plemenu. Jedino nas raduje što je takvih bilo u promilima.

Hvala dragom Bogu na ovakom lijepom danu  i daru.

Iza nas ostaje spomen na jedan veliki, svet i organizacijski gledano naporan dan, ali istovremeno i želja da ne posustajemo nego da smišljamo nove ideje i donosimo nove planove za budućnost nas i naše djece koja jedva čekaju ponovni susret u našem Garevcu.

Za GIP piše Mišo Perak