Godina COVID-a u kojoj je preminulu više od dva i pol milijuna osoba je iz nas. Da li smo u tom periodu nešto naučili, da li smo se promijenili i neko novo iskustvo stekli? Ili smo jednostavno godinu životu propustili u svakom smislu, netko na učenju od kuće, drugi na skraćenom radnom vremenu, a oni s manje sreće na bolničkom krevetu ili ukopu samo u nazočnosti osoba iz obitelji. Svega je bilo i svega će biti.
Svi znamo kakav smo Uskrs i Božić imali u prošloj 2020. godini i koliko je košta majčina suza, zagrljaj i stisak ruke kada je nakon nekoliko mjeseci trebala ugledati svoga sina, kćerku ili unuka koji bi joj došli na kućni prag?
Kolika je cijena starog oca koji bi drhtavim glasom progovorio sa svojim najmilijima koje za ove velike kršćanske blagdane nije vidio, a koje bi ovog nadolazećeg Uskrsa možda vidio posljednji puta?
Svjetske političke elite, u ovom, za vjernike, svetom vremenu priprave za radostan blagdan imaju drugačije planove.
Bit blagdana nije u materijalnom, već u duhovnom smislu stoga neka Uskrs bude nadahnuće, a ne ono materijalno kod kreiranja svjetskih političkih elita, odluka i mjera.
Ukrali su nam prošli Uskrs i Božić, da li imaju plan ukrasti nam i nadolazeći Uskrs i sve ono što on donosi vjernicima i katoličkom puku diljem svijeta.
Trude se, svim silama. Testiranje, karantene, cijepljenja, dijeljenje kazni! Upozoravaju nas na porast zaraze tijekom vjerskih blagdana te nam se savjetuje da izbjegavamo nepotrebna putovanja, rukovanja i posjećivanja rodbine i prijatelja.
Ono što je bilo jučer više ne vrijedi danas, a sutra opet vrijedi ono što je bilo jučer. Narod sve gleda, trpi, negoduje, ćuti… Ali dokle?
Bliži nam se 04.04. 2021. i Uskrs, najveće blagdan kršćanskog puka. Svi želimo posjetiti stare i iznemogle roditelje, svoje kuće, rodbinu i prijatelje.
„Naši ne mogu doći, dugo ih već nema, valjda će i ovom jednom doći kraj. Ali čujemo se često dobro su hvala Bogu“. To su uobičajene izjave naših starijih mještana koje se u razgovoru uvijek ponavljaju. Nitko ne može reći do kada će ovo trajati, svi bi voljeli da je drugačije, ali nije.
Korizmeno je vrijeme i dok malobrojni vjernici prisustvuju pobožnosti križnoga puta većina ih sve pobožnosti kao i mise prate putem televizije i radija, ali dobro je da i ta mogućnost postoji.
Primjećuje se manjak je prometa na lokalnim putevima, pusta su sela pa i cijela okolina, sve govori da je ta pandemija kako u svijetu tako i u Posavini i te kako umiješala svoje prste.
Lijepi proljetni dani prepuni sunca ali prohladna i vjetrovita jutra često zaplaše mještane da bi ponovo moglo biti mraza što nije dobro za voće.
Zvuk traktora se čuje ali ne kao prija, nema tko obrađivati plodnu Posavsku ravnicu koja je do sada othranila generacije i generacije Garevljana i Posavljaka i bilo bi šteta da bude zapuštena ali tako je kako jest i što će biti za deceniju dvije, tko zna.
Stale su i sve aktivnosti i si čekaju bolje sutra.
Nadamo se da će biti hrabrih Posavljaka koji će uz pridržavanje epidemioloških mjera ipak za Uskrs otići svojim kućama i to nas raduje.
Čuvajmo tjelesno ali i duhovno zdravlje, jer poslije svega ovoga će nam i te kako trebati, a jedno bez drugoga ne ide!
I zapamti te granice su da se pređu, i prijeći ćemo ih, da li danas ili sutra to je sada nebitno.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak