Početkom lipnja 2011. godine napisao sam jednu poeziju "Volim svoju Posavinu" koja se jako dosta čita. Stoga sam donio odluku za manje izmjene u proširenoj verziji, a da li sam u tome i uspio zaključite Vi sami!
Volim svoju Domovinu, svoju ravnu Posavinu.
Volim njene zore rane i drevne joj običaje.
Volim zore kada sviću, kad me cvrkut ptica zove,
da pogledam niz ravnicu s djedovine drage moje.
Volim tople noći njene, volim jutra kada svanu,
zasijane plodne njive kad joj vidim ko`na dlanu.
U duši mi Posavina i ljepota njenog kraja.
Na svijetu ljepšeg nema od mog rodnog zavičaja.
Od izlaska do zalaska, sunčeve te zrake griju.
Ponosno ti mi kličemo: Volim svoju Posavinu!
Nećemo se mi odreći, tvoga brda nit doline.
Svojoj djeci reći ćemo: „Čuvari ste Posavine!“.
Od Brčkoga do Dervente ti si svima draga mila.
Svud po svjetu hvalimo te, Posavino majko mila.
Nek i djeca naša znaju što nas zove našem kraju:
to je ljubav zavičaja, ljubav dragog rodnog kraja.
Porušena jesi bila, ali nećeš više biti.
Sa svih strana dolazimo, želimo te obnoviti!
Želimo ti osmjeh vratit, kao nekad što je bio.
Pružit ruke jedni drugim. Volimo te Posavino!
Posavina sve nas zove: Vratite se rodnom kraju!
Vratite se rodnoj grudi, svome dragom zavičaju!
I grobovi dragih naših svakodnevno vapaj šalju:
Vratite se Posavini! Vratite se rodnom kraju!
Ne prodaji kuću svoju, ne prodaji njive svoje!
Pitat će te djeca brate što je ovdje bilo tvoje.
Ako prodaš kuću svoju, nedaj brate svoje njive!
Bez kuće se može biti, ali ne bez Posavine.
Kuću možeš svugdje kupit, priviknut se novom kraju,
al naslijedit očevinu možeš samo u zavičaju!
Mišo Perak