Tijekom burne povijesti Bosne Srebrene brojni su mučenici i svjedoci vjere koji su trpjeli zbog pripadnosti katoličkoj vjeri. Brojni među njima, i znani i neznani, svoju opredijeljenost za Krista posvjedočili su i vlastitom krvlju, piše Večernji list BiH. Fra Lovro Milanović, franjevac Bosne Srebrene, jedan je od njih jer je mučki ubijen u selu Turić.
Još uvijek vrlo živa narodna predaja kaže kako je Mujo Arnaut ubio fra Lovru zato što nije sišao s konja i na taj mu način, prema turskom štovanju, iskazao poštovanje. A fra Lovro to nije učinio, nastavlja predaja dalje, jer je u rukama nekom bolesniku nosio sakrament svete pričesti. Bez obzira na to što ga Crkva nije službeno proglasila svetim, glas o njegovoj svetosti ne jenjava već više od 200 godina.
Oko 150 vjernika
Na spomendan fra Lovrine mučke pogibije i ove su se godine okupili brojni vjernici u povratničkoj župi u Donjoj Tramošnici. U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja svetu misu je predvodio fra Miro Jelečević. Suslavilo je jedanaest svećenika, među kojima domaći župnik fra Jozo Puškarić i fra Marijan Karaula, vicepostulator kauze sluge Božjega fra Lovre Milanovića.
Oko 150 vjernika te posavske povratničke župe, među kojima su bili i hodočasnici iz drugih područja, pozdravio je domaći župnik fra Jozo Puškarić. - U svijetu i u našem društvu ispunjenom mržnjom i nerazumijevanjem upravo smo, kao ljudi na Isusovu putu, pozvani djelovati drukčije. Mržnja ubija - ubila je fra Lovru - i smatra da drugog ima pravo dokinuti, ponekad čak da to Bog traži i zahtijeva... Ako smrću fra Lovre Milanovića imalo opravdavamo mržnju prema drugima i loša djela prema njima, onda smo sve izokrenuli, izopačili i pogrešno shvatili. Ako nas njegova smrt čini ljudima koji su spremni praštati i umjesto zla činiti dobro, tada ona u našem vjerničkom i crkvenom životu donosi obilan plod - kazao je fra Miro.
Zavjetni spomenik
Na mjestu fra Lovrine pogibije, u malom ograđenom komadu zemlje, dugo je vremena bilo skromno spomen-obilježje, a 2006., kao svoj zavjet fra Lovri, novi spomenik podigli su župljani Turića. Na njegov grob u Turiću, odmah poslije njegove pogibije do naših dana, dolaze brojni vjernici ne samo iz Bosanske Posavine nego i iz drugih krajeva. Dolaze i katolici i pravoslavci i muslimani. Ljudi su od davnine uzimali s fra Lovrina groba grudice zemlje, nosili ih svojoj kući i njome trljali bolesni dio svoga tijela, uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći u njihovim bolestima i raznim drugim nevoljama. Iako nisu dokumentirana, prema predajama, postoje svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po fra Lovrinu zagovoru. Posebno se veliki broj ljudi okuplja na njegovu grobu uoči mlade nedjelje, koja pada krajem kolovoza ili početkom rujna, u narodu poznatije kao fra Lovrina mlada nedjelja. •
Za Posavinu.org piše Nada Koturić