ORAŠJE –U Frankfurtu živi vjerojatno nekoliko desetaka tisuća posavljaka no samo su dvojica njih, otac i sin Zlatko Lovrić i njegov sin Mark , osmjelili su se i krenuli na put od Frankfurta do rodnog kraja u Posavini biciklima. Na put su krenuli pod sloganom kojeg su istaknuli i na majcama „Idem svojoj kući“.
Za rekordnih deset dana biciklima su provezli ukupno 1.300 km. Na neobičan put, kojeg inače iseljeni posavci uglavnom prelaze automobila i autobusima, oni su krenuli 30. travnja. U rodnu Donju Skakavu (Brčko Distrikt) stigli su deset dana kasnije. Na graničnom prijelazu Orašje dočekali su ih Zlatkovi roditelji a Markovi djed i baka.
Posavina zove
Presretan sam jer mi se ispunila životna želja. Dugo sam se pripremao na ovakav dolazak . Malo sam čekao sina da stasa za ovakav pothvat i evo nas, tu smo, u rodnom kraju koje mi je uvijek u mislima. Istina, živim i radim u Frankfurtu. Imam troje djece ali uvijek kada krenemo rodnom kraju to su uvijek posebna osjećanja. Ovoga puta su najintenzivnija jer smo se osmjelili i stigli biciklima, kaže nam u jednom dahu Zlatko dok je primao cvijeće od majke i čestitanja od oca. Mark nije odavao umornog već naprotiv, iznimno sretnog i zadovoljnog mladića koji je uspio ispuniti ne samo očevu, već, kaže nam, i svoju želju. –Ovo je za mene posebno putovanje. Iako sam rođen i živim u Njemačkoj uvijek se najviše radujem dolasku u Posavinu. Put je protekao bez ikakvih problema, tek sa mijenjanjem biciklističkih guma ali zdravstvenih tegoba nije bilo, potvrdio nam je Mark.
Samo jedno mjesto se zove dom
I dok su putnici rado odgovarali na naša pitanja, djed i baka Luca i Adam, željeli su da se putnici što prije okrijepe i odmore. Ipak nisu propustili, osobito baka Luca, da nam predoči koliko su za vrijeme svojeg 40 godišnjeg rada u Njemačkoj nastojali svoju ljubav prenijeti na djecu. Očito su u tome i uspjeli, jer , nije mala stvar prevaliti iz ljubavi preko tisuću kilometara.-Sada smo u zasluženoj mirovini, zaključuju. Obnovili su svoje gazdinstvo u Donjoj Skakavi i učinili ga toplim domom i iz razloga, kažu, da im sinovi i unuci često i rado dolaze jer, samo se jedno mjesto na svijetu zove dom.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić