NOVI GRAD - Zlatko Lemut iz Novog Grada kod Odžaka mladić je koji svojim primjerom zorno pokazuje kako čovjek snagom volje pomjera granice vlastitih mogućnosti. Njegova životna priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, jer unatoč fizičkim teškoćama koje limitiraju invalidska kolica za koje je prikovan, pokazuje kako se život živi punim plućima sa svim izazovima koje nosi, radnim aktivnostima i u obiteljskom okruženju.
Invaliditet nije tragedija
Zlatko je do svoje sedamnaeste godine živio uobičajeni život svojih vršnjaka, školovao se, bio željan sportskih uspjeha dok mu se nije dogodila nesreća kada je kao 17. godišnjak doživio nezgodu kupajući se u rijeci Bosni. - Nije bitno da li čovjek hoda ili ne , nego kako se osjeća i živi. Nesreća mi je na jednoj strani zatvorila vrata, a opet na drugoj strani otvorila druga i brojne mogućnosti koje mogu ljudi toga nisu najčešće svjesni dok im se kao meni ne dogodi neka drastična promjena. Jedna nova životna situacija u kojoj se nađete, možda na trenutak izgleda tragična, ali ne treba se predati, već naći motivaciju i boriti u novonastalim okolnostima, kaže nam Zlatko dok oko njega razdragano trčkaraju njegovi najveći prijatelji - labradori.
Motivacija spašava
-Kad završite u kolicima, osobito u BiH, nije lako, zato svojim snagama treba tražiti izlaze. Moja motivacija je bila da najprije sebe motiviram. Ja sam bio motiviran kroz jednog momka kojeg sam vidio na tv-u. Imao je sličnu nesreću a labrador mu je spasio život i ponovo izvukao iz kreveta. Želio sam isto, i to sam postigao. Počeo sam raditi sa psima, prije svega labradorima. Obučavao sam ih, a na drugoj strani oni su mi uzvraćali puno više. Ne moram se zbog svake sitnice saginjati, ako želim da naložim vatru donose drvo, ako ležim i trebaju mi patike poslat ću nju po patike, ili ako mi spadne daljinski donose, kao i bezbroj drugih sitnica koje meni život znače, priča nam Zlatko.
Majstor za obuku pasa
Lemut je postao je jedinstveni majstor za obuku dresuru pasa. Nisu izostala ni brojna priznanja i pehari sa izložbi. Tada je počeo i udomljavati i napuštene pse. Kroz ovih 13 godina oko 900 pasa prošlo kroz Zlatkove ruke. Njegova pozitivna energija kojom je nadvladao i vlastiti hendikep, privukla je i njegovu suprugu.-Mene je privukla Zlatkova iskrenost, način na koji on razgovara s ljudima, njegova ljubav prema psima, u biti njegova ljubav prema svemu što radi. Zlatko sve što radi, radi sa odgovornošću i puno ljubavi. Kod njega nema sredine, ili voli ili ne voli, kaže Zlatkova supruga Mirela.
Za GIP piše Nada Koturić