Pandemija koronavirusa ostavila nas je zatečene i zatočene među četiri zida vlastitog doma. Iako je ovo bila primarno izolacija radi mogućeg širenja zaraze, ostali smo izolirani i od svakodnevne užurbanosti i uskraćeni trčanja da stavimo križić pored svake izvršene obveze na dnevnoj listi naših prioritetnih zadaća. Međutim, odjednom su se otvorile nove perspektive. Otkrili smo koliko toga je ostalo nedovršeno i zanemareno unutar zidova doma.
Počeli smo otkrivati bogatstvo koje nismo opažali u trci svakodnevnice, osobito bogatstvo okupljanja i druženja u višečlanim obiteljima. Bogatstvo takve nesebične ljubavi upoznajemo u obitelji Martić iz naselja Kalibunar (općina Travnik), koju je s nama podijelila Marija Puljić, projekt koordinatorica Nadbiskupijskog centra „Ivan Pavao II“.
Obitelj nadahnjuje
Vjerujem da je novonastala situacija za sve nas veliki šok i da se svatko bori na svoj način. U sljedećih nekoliko redaka, nadam se da ćete zaboraviti informacije koje vas svjesno ili nesvjesno bombardiraju i uroniti u svijet obitelji Martić. I za nas je ova situacija, u početku, bila šok. No, u već za par tjedana, naviknuli smo se na malo drugačiji život nego inače, nekako smo intenzivnije osjetili blagodat višečlane obitelji, nema usamljenosti, otuđenosti, tmurnih misli.
Otkrili smo npr. tko je bolji u remiju, tko se zapravo ljuti u ,,čovječe, ne ljuti se“, a i kako je kad smo svi zajedno doma od 0 do 24. Ako nas pitate, ova karantena uopće nije loša. Zajedno smo, imamo krov nad glavom i zdravi smo. Moja mama zna reći kako nam je svima ovo trebalo, da se obitelji zbliže, da pobjegnemo od svakodnevne trke i da shvatimo da je samo obitelj ta koja će uvijek biti tu, pa, evo, i u ovakvim situacijama, kaže Ivona Martić, učenica Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku i animatorica NCM Ivan Pavao II
Poruka zajedništva
Vjerujem da smo svi u vrijeme blagdana ma gdje se nalazili i koliko izolirani od drugog svijeta bili, silom prilike prihvatili još jedan novi izazov u životu. Nikada doživljen u postojećim uvjetima, ipak u obiteljskom krugu novonastale prilike lakše se podnose a radosni smijeh sestara i brata obitelj Martić rastjeruje i najtmurnije misli. -Ove je godine istina barem u mojoj obitelji, Uskrs dočekan i obilježen na dosta intimniji i skromniji način ali punog srca i ljubavi. Nekada smo u silnoj frci oko pripremanja što bolje trpeze, svi bili nekako pogubljeni. Ponekad bih se znala zapitati: Gdje je nestala vjera u nama? Za čim to uporno trčimo? No danas su mi se nekako proširili vidici i spoznaja istinskih vrijednosti vjere i obiteljskog okružja, zajedništva i pomaganja jednih drugima. U ovoj situaciji, ako vidimo da je nekome prijeko potrebna pomoć, uradimo nešto bolje za zajednicu i osjećamo se ispunjeno. Poruka zajedništva je na koncu svega ono i što nam Bog poručuje - da budemo uz one koje volimo, poručuje Ivona.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić