Nada Koturić
Typography

Dugo čuvanu obiteljsku zbirku od sedam kompletnih izvornih narodnih nošnji Hrvata Bosanske Posavine, bračni par Vlatko – Miro i Eva Mrkalj darovali su Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu “Tamburica” Koraće.

- Svjesni smo koliko je važno narodnom nošnjom čuvati tradiciju svoga kraja, a ne čuvati je u svojim ormarima - skromno kažu supružnici Mrkalj, koji su s ljubavlju za svoju djecu nabavljali nošnje i oblačili u svečanim prigodama. Na koraćanskoj večeri, uime HKUD-a “Tamburica”, uz posebno priznanje, zahvalio je na daru predsjednik društva Šandor Lipovac i darovao Vlatku i Evi sliku Gospe Koraćanske.

– Obradovani smo darom Gospine slike jer naša nam Gospa puno znači, daje nam duhovnu snagu izdržati i najteže trenutke koje smo prošli u životu. Nošnje posavskoga kraja prestali smo oblačiti kada nam je 1996. u svojoj 20. godini u prometnoj nesreći poginuo najmlađi sin Miroslav, koji je kao dječak bio član HKUD-a “Tamburica”.

mrkalj

- Nošnje smo vratili gdje pripadaju - u HKUD jer nam je želja da je djeca, mladi i odrasli nose s ponosom i čuvaju tradiciju, a ne da stoji u našim ormarima. Raduje nas što je “Tamburica” obnovila svoj rad, a ovo je naš doprinos - kazali su supružnici Mrkalj. Budući da društvo danas okuplja 60-ak članova, od kojih je gotovo polovina mladih, vrijedan dar stigao je na pravu adresu kao primjer i drugima na sličan potez.

Neprocjenjiva je vrijednost nošnji jer su u njima pohranjene uspomene. - Prvu mi je narodnu nošnju darovala moja svekrva. Po običaju, obukla sam je prvi put na nedjeljnoj misi na kojoj je župnik navijestio naše vjenčanje, a poslije i svake nedjelje - prisjetila se Eva i kaže kako joj je dolazak u suprugovu obitelj donio pravo bogatstvo jer to je bila velika obitelj s devetero djece. - Voljeli smo se i poštovali. U Koraću su se rodila naša tri sina, Šandor, Damir i najmlađi Miroslav - na čiji je spomen zasjala suza u očima roditelja. No, kažu, vjera u Boga, nedjeljne mise, molitve za njegovu dušu, čuvanje svih divnih uspomena, ipak su jači od tuge i boli, koja je ostavila vječnu prazninu u njihovim srcima.

Živjeli su u Koraću sve do 1987. godine kada su se doselili u Slavonski Brod.

za Posavinu.org piüe Nada Koturić