U svijetu u kojem živimo okrenuti svatko svojim problemima i svakodnevicom obasutom pandemijskim informacijama, često zaboravljamo da oko nas žive ljudi na granici socijalnog minimuma. Unatoč svemu zrače optimizmom, i nadaju se boljem. Tročlana obitelj Zorana i Ivanke Prijević iz Orašja jedna je od takvih. Žive na rubu grada, na rubu siromaštva ali dostojanstveno sve to podnose i, kažu, prilagodili su se situaciji.
Kuća u kojoj trenutno živi obitelj Prijević izgrađena je uz pomoć švicarskog Crvenog križa. Njihov skroman dom od svega dvadeset šest kvadrata dostatan je za preživljavanje, ali ne i život dostojan čovjeka sa današnjim civilizacijskim dosegom, jer struje i vode nemaju. Oni bi sve to nekako i podnijeli uz svoje zdravstvene tegobe kažu, ali sve im teško pada jer odgajaju devetogodišnjeg sina, a želja im je da svom sinu Tomislavu priušte život bar sličan njegovim vršnjacima.
Na granici minimuma
Za insitucije je malo teža prohodnost za pomoć ovoj obitelji zbog neriješenih dokumenata, tako da je Zoran Prijević sa ukupnim primanjem od svega 120 KM, te dodatno i dječji dodatak. -To je sve što imamo i što raspoređujemo kako možemo, na hranu i sve ostalo najpotrebnije, kaže Zoran. Dodaju da nisu gladni i žedni, kako se to pučki kaže, ali više nemaju nego što imaju.
Dok dijabetes nije pokazao svoju ružnu stranu Zoran je mogao više radit.-Nisam se plašio nikakvog posla. Radio sam na građevini, najteže poslove, prikupljao sekundarne sirovine i ko god me zvao da nešto pomognem. Sada toga nema jer nemam noge, pa ni posla, kaže Zoran. Maleni Tomislav je vedar i nasmijan dječak koji često nakon škole dolazi i u Udrugu „Put u život“ Orašje gdje mu je osiguran obrok kao i ugodan boravak. Tehnološke inovacije kojima su zasuta druga djeca Tomislavu je tek san.-U školi mi je super, razred odličan ali svi imaju mobitele pa bih i ja volio i da kod kuće imam struju da uključim laptop kada ga jednom bude imao, skromno kaže Tomislav.
Ovo gore su računi za pokrenutu akciju za obitelj Prijević. Isto tako onaj tko želi novčano pomoći može se izravno jviti i Udruzi Osmjeh iz Domaljevca i predsjednici Sandri Đukić.
Ostvariti dječje snove
Predsjednica Udruge građana „Osmjeh“ iz Domaljevac Sandra Đukić nije mogla ostati nijema na probleme Prijevićević. Kaže nam da je akcija pokrenuta na poziv jedne majke djeteta koje ide sa Tomislavom u razred. Do sada je domaljevački „Osmjeh“ realizirao nekoliko uspješnih humanitarnih akcija no nikada, kaže nam Sandra, nije bilo toliko emocija jer smatrala je da takvih uvjeta života više nema.-Nisam znala da još uvijek na našem posavskom području ima obitelji koje žive u tako teško stanju, i zato smo pokrenuli akciju kako bi im na bilo koji način pomogli i podigli kvalitetu života, prije svega jer imaju malenog sina. Cilj akcije je da se malo njihova kuća renovira, da im se osposobi voda i uvede struja, a ako uspijemo naša je želja urediti i posebnu sobu za Tomislava. Sve nas je jako dirnula izjava tako malenog dječaka da bi volio živjeti u sobi u kakvoj žive njegovi prijatelji. Zar netko može ostati nijem na ovekve riječi, kaže nam Sandra i dodaje da se do sada javilo dosta građana koji žele sudjelovati u ovoj akciji.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić