Nepuna tri kilometra zračne linije dijele malo posavsko hrvatsko selo Boderište kod Brčkog od Republike Hrvatske. U onim teškim ratnim vremenima Domovinskoga rata mještanima tog i okolnih sela trebalo je čak 36 sati da bi prevalili 1500 km kako bi mogli doći do rodbine u Slavoniji do koje bi inače prije rata dolazili autom za 15 minuta.
Potpuno obnovljeno
Svakodnevno izloženi silnim neprijateljskim napadima u potpunom okruženju, uspjeli su odoljeti mnogo jačem neprijatelju i opstati. Svojevrsni je to primjer da ljubav prema rodnom kraju može pobijediti sve nedaće. - Ovo mjesto nosi naziv “mali Vukovar” zato što ga je intenzitet napada i topničkih nasrtaja uništio do te mjere da nije bio ostao kamen na kamenu. Danas, 30 godina poslije, mjesto je potpuno obnovljeno, stanovništvo se vratilo koliko je moglo i Boderište, unatoč velikoj žrtvi, i dalje živi - kaže magistar povijesti Stjepan Marčetić. Posavska župa Boće ima tri sela - Donje Dubravice, Boće i Boderište. Kao i većinu Posavljaka, ali i cijele zemlje, i njih najviše muči odlazak mladih obitelji i sve manji broj žitelja. Mnoge su obitelji otišle na Zapad.
Otišle su kako bi se jednog dana vratile i upravo su to pokazale posljednjih 20-ak godina tijekom kojih su na svoju inicijativu i vlastitim sredstvima gradile svoje domove. U njih su, iako su gotovo cijele godine prazne, utrošene stotine tisuća eura, a uloženo je i u infrastrukturu. Onima koji su branili to područje takvo stanje nije prihvatljivo.
- Obnova je završena, ali nije dobro što je sve manje žitelja. Sada imamo više kuća nego ljudi. Imamo 240 objekata, a stalno nastanjenih 170 osoba - kaže bivši branitelj Boderišta Ivo Marković.
I Ilija Marić Tuzlak bivši je branitelj. - Što je bilo, bilo je. Sada su druga vremena i mi smo mnogo stariji. Treba gledati na budućnost, a problem je što se puno svijeta razišlo - kaže Ilija. No u posljednje vrijeme polako se sve više ljudi vraća u župu sv. Antuna Padovanskog u Boće u čijem je sastavu i Boderište. Povratnica Manda Tunjić kaže: - To je naš rodni kraj, a tu je uvijek najljepše. U sjedištu župe u selu Boće osnovali su čak i Udrugu umirovljenika “Solidarnost”, a oko 70 ih se vratilo iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Švicarske. Kraj je voćarski, dio hrane sami proizvode. Među njima je i Petar Radošević. - Vratio sam se prije četiri godine iz Berna, gdje sam otišao još 1982. Sada sam u mirovini, a u rodnom kraju uvijek je najljepše - kaže Petar.
Prvi župnik I. Poljak
Malo je poznato da je prvi župnik te posavske župe bio poznati hrvatski svećenik i književnik Izidor Poljak. Župljani su mu, poštujući i činjenicu da je inicijator izgradnje crkve i osnivanja župe, u spomen podigli skulpturu, djelo poznatog kipara Petra Kneževića. Sadašnji župnik vlč. Filip Maršić s puno žara i predanosti vodi župu s oko 400 nastanjenih. Tu je i 30-ak školaraca koje župa okuplja raznim aktivnostima. Dolascima na misu župnik je zadovoljan jer, od njih 400, u župnu crkvu u Boću i podružne u Boderištu i Dubravicama Donjim svake nedjelje, tvrdi, dođe njih oko 350. Njih 50-ak je bolesno. Svjestan potrebe, župnik je počeo i gradnju pastoralnog centra.
Za Posavinu.org piše: Nada Koturić