-Kada bi tražili Niku Tokića iz Garevca, teško bi ga našli bez nadimka, jer, u tom posavskom selu ima ih čak pet, što zapravo i nije neka posebnost samo tog mjesta već i cijele Posavine. Onaj kojeg smo tražili ima nadimak Brkica, a to je već druga priča. Niko je inače jedan je od prvih povratnika na svoju grudu i svoju djedovinu.
Nisu ga obeshrabrile ruševine svojega doma kojeg je obnovio, a danas ga kaže, ne obeshrabruje niti korona. Ne bježi od susjeda niti od putnika namjernika već ih rado ugosti u svojemu domu. Kroz Nikin život zapravo se preslikava život na prostorima Posavine gdje su se nakon progonstva vratili Hrvati Posavine, pa smo ga baš zato rado odabrali za predstaviti javnosti.
Garevac uvijek u srcu
Dug radni vijek bio mu je ispunjen je raznim poslovima, brojnim državama od Njemačke i Austrije do Iraka, ružnim i lijepim događajima, no u svemu rodni Garevac je svih osam desetljeća ostao konstanta koja je obojila njegov život, usmjeravao u odlukama i vraćao kao majka pod skute svoje široke i tople posavske ravnice. Nakon deset godina od smrti najmilijih osoba u Beču donosi odluku i predaje zahtjev za ekshumaciju i prijenos posmrtnih ostataka u Garevačko groblje sv. Ilije.
I tako su 2004. godine ponovo došle kući u vječno počivalište koje redovito obilazi. Danas Niko gazi osamdeset i prvu godinu ovozemaljskog života. Ne razmišlja puno o prošlosti niti budućnosti jer ih, kaže, osobno ne može promijeniti, već živi sadašnjost onako kako baš on hoće. Sada je spokojan i živi dan za danom dočekujući goste s osmjehom u svoje uređeno dvorište. Posebno s radošću priča o svojim unucima. Sretan što je i sin Mirko napravio kuću jer kako ističe, na mlađima svijet ostaje, a što se više mladih i Garevljana vrati, Garevac će duže živjeti.
Ratni ožiljci ipak
-Istina vrate mi se ponekada ratne slike 92.g. protjerivanje, suze, iščekivanje, neizvjesnost tuga, razni poslovi, daleke zemlje, pa onda obnova svojeg ognjišta.
Ti su dani davno iza mene, a ožiljke života danas rado liječim ručni radovima kojima liječim dušu, kaže Niko i s ponosom pokazuje izrađene rekvizite od kojih bi se lako mogla organizirati i izložba. Uz ostale radove napravio je veoma neobičnu maketu vodenice sa svim sitnim detaljima i imenima ketoša (vodeničara) ispisanih na njoj. Vodenica kaže, nema cijenu, iako je za nju dobivao velike novce.
I ostale rekvizite koji je napravio gotovo filigranskim umijećem ne želi prodati, jer ih izrađuje, naglašava Brkica, samo iz ljubavi prema starinama Garevca, onakvog kakvim ga pamti kada je bio mlad.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić