Zadovoljstvo je s njima raditi i vidjeti koliko ih vesele male stvari. Samo im je potrebno malo potpore, ne treba ih se stidjeti, već prihvaćati i davati im potporu, ističu iz Centra “Kuća nade” u Odžaku, ustanove koja brine o osobama s posebnim potrebama. Moderni logopedski i defektološki ured, prostor za sno-zelen terapiju, glazbeni kutak, prostorije za rad brojnih radionica, drugi su dom štićenika.
“Kuća nade” uvijek je ispunjena radosnim i iskrenim smijehom djece i odraslih koji otvore njezina vrata. Sve, naravno, ne prolazi bez problema jer uvijek se pojave kada su financije u pitanju za takvu vrstu ustanove. Stoga je nužno, prije svega, mnogo ljubavi, a onda znanja i zalaganja svih koji su uključeni na bilo koji način u rad te ustanove na čelu s voditeljicom Centra Ivankom Šimić i Samirom Terzić, dopredsjednicom Udruge.
Kako bi nadomjestili nedostajuća sredstva, realiziraju brojne projekte i tako dolaze do sredstava za programe. Od početka djelovanja Udruge i njezina rasta od daščare u kojoj su radili i okupljali se, pa do izrastanja u moderno novosagrađeno zdanje simboličnog imena “Kuća nade”, ogromna je uloga sestara franjevki Marijinih misionarki koje djeluju u Odžaku, samozatajno doprinoseći životu zajednice.
Kreativnim radionicama izmame osmijehe čak i djeci koja su uglavnom zatvorena u svom posebnom svijetu. U svaku predstavu, koja je zapravo festival ljubavi, emotivan nastup, ugrade dio sebe jer za svaki izvedeni ples, igru, pokret ili pak recitiranje teško naučenoga stiha, štićenici daju svoj maksimum snage i sposobnosti.
Naša djeca mogu puno toga naučiti. Bezrezervno i bez stida kroz radionice i predstave pokazuju svoju lijepu dušu. Teško im je naučiti nešto napamet, uloge, ali znaju jako dobro osjećati stvari kroz glazbu, pokret, dodir.
Pokazali su svijet onako kako ga oni gledaju, bez puno pametnih i važnih riječi, ali očima koje govore više, rukama koje su spremne pružati. Žele biti prihvaćeni, kaže Ivanka Šimić, voditeljica Centra.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić