Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći osobe koje samozatajno i bez ikakve medijske prašine da objelodane svoje posebnosti ovaj puta smo za vas iz anonimnosti izdvojili jednu mladu i uspješnu dvadesetogodišnju nogometašicu koja u ovom ludom vremenu ovisnosti: droge, alkohola, brzih automobila i svega onog što na prijeko razara svijet gleda daleko naprijed i živi život dostojan čovjeka baš onako kako bi naši stari kazali kako Bog zapovijeda i svojim talentom i ustrajnim radom pronosi lijep glas izvan rodnog kraja.
Stoga smo ovaj puta iz anonimnosti izvukli životnu priču o Margareti Kovačević koja ima dvadeset godina i studentica je na prvoj godini kriminalistike; znanosti koja je uči kako razumjeti svijet, tražiti istinu i boriti se za pravdu. Kroz sport je prošla puno toga. Punoljetna je osoba i već dvije godine živi samostalno, što joj je omogućilo da stekne zrelost i jasnoću u donošenju vlastitih odluka. rođena je u Rijeci, ali u U Odžaku provodi dosta vremena.
Posebno su joj zanimljive manje sredine, poput Odžaka jer u njima vidi veći potencijal za stvarni napredak i doprinos zajednici. Za razliku od većih gradova, gdje su mnoge stvari već izgrađene i ustaljene, u manjim sredinama postoji više prostora za razvoj novih ideja, originalnih projekata i konkretnu promjenu. Upravo to me motivira, mogućnost da svojim znanjem, kreativnošću i entuzijazmom doprinesem mjestu koje još ima prostora za rast i inovacije kazala je za naš portal.
Kako bi bolje upoznali Margaretu Kovačević krenimo redom:
MP. Margareta kažite nam nešto više o sebi
M.K. „Kao bivša nogometašica, naučila sam kako izgleda predanost, žrtva i snaga zajedništva. No, moja duša pripada i umjetnosti. Glazba je moj glas kad riječi zataje, a poezija moj način da iz duše pretočim sve ono što osjećam – nježno, hrabro, iskreno, ponekad tiho, ponekad glasno. Vjerujem da svatko u sebi nosi posebnost. Kroz ono što radim, želim pokazati da nije slabost biti drugačiji, da je hrabrost biti svoj. Umjetnost i sport su moji putevi da dotaknem ljude, da ih potaknem da se ne boje biti ono što jesu. Baš u toj autentičnosti leži prava ljepota.
M.P. Kada ste se počela baviti sportom i primijetili svoj talent za nogomet?
M.K. Ljubav prema nogometu rodila se vrlo rano, još s pet godina, kada sam dane provodila igrajući po ulici sa starijim dječacima. U toj igri, na asfaltu punom pukotina, naučila sam prve nogometne korake, jednostavne poteze, ali velike za djevojčicu s tolikom strašću u očima. Upravo tamo, među improviziranim golovima, počela se stvarati ljubav koja nikad nije pukla. Nedugo nakon toga, počela sam trenirati s dječacima u NK Stari Grad Rijeka. Talent su prepoznali susjedi, roditelji, učiteljice, učitelji... ali ono najvažnije, prepoznala sam ga i sama u sebi. Osjećaj da pripadam tom svijetu, da posjedujem nešto posebno, bio je jači od svega. Taj unutarnji glas vodio me naprijed, k prvim treninzima, k snovima koji su s vremenom postajali stvarnost.
M.P. Za koga ste sve trenirali i igrali dok niste došli do igranja u reprezentacijama Hrvatske i BiH?
M.K.S 12 godina, zbog tadašnjih pravila, morala sam napustiti mušku ekipu i prijeći u ŽNK Rijeku. Bio je to težak trenutak jer dotad sam se uvijek osjećala ravnopravno, kao jedna od njih. U ŽNK Rijeci nastavila sam graditi sebe. Igrala sam za starije kategorije, osvajala naslove prvakinje i doprvakinje Hrvatske, a godinama bila i najbolji strijelac Hrvatske. Nogomet me odveo dalje, u zagrebački Dinamo, gdje sam provela skoro dvije godine, a zatim i u Agram, Dinamovog gradskog rivala, s kojim sam ponovno postala prvakinja Hrvatske. Tamo završava moj nogometni put, ali ne i ono što je ostalo u meni. Nogomet me naučio kako se snovi ne čekaju već osvajaju. Korak po korak.
M.P. Kako ste uspjela doći do igranja za reprezentacije i jeste li imali neke sponzore?
M.K.Do igranja u reprezentacijama doveli su me trud, disciplina i neprestano ulaganje u sebe. Već u mlađim kategorijama bila sam prepoznata kao jedna od najboljih nogometašica Hrvatske u svojoj generaciji. Moji golovi i razna priznanja, zajedno s upornošću i odricanjem, otvarali su mi vrata prema višem nivou. Sve je to bio rezultat ljubavi prema igri i vjere da mogu postići više.
Kad se spomenu ženski nogomet i sponzori, realnost je daleko od glamura. Sponzori za igračice na našim prostorima gotovo ne postoje, a većina igračica, pa tako i ja, oslanjala se isključivo na podršku roditelja. Oni financiraju sve – kopačke, rehabilitacije, čak i operacije ako do njih dođe. Klubovi ponekad pomognu, ali to su simbolične geste. Unatoč tome, nikada nisam odustala. Upravo zbog te borbe, najviše sam napredovala kao osoba.
M.P. Gdje se trenutačno nalazite, bavite li se još uvijek aktivnim treniranjem i igranjem za neki klub? Koji su Vaši ciljevi za budućnost?
M.K. Trenutačno se nalazim na više lokacija i teško je reći na kojoj najviše. Moj duh nikada nije znao stajati u mjestu. Uvijek tražim nešto novo, neki pokret, izazov, susret, put kojim još nisam prošla. Volim upoznavati ljude, prostore i sebe kroz sve to. Nemiran sam duh, ali s jasnom svrhom. Moja nogometna karijera završila je prije nešto više od dvije godine. Iza tog kraja ne stoje samo ozljede koje su dolazile jedna za drugom, već i jedno dublje, unutarnje prepoznavanje sebe.
Spoznala sam da sam više od sportašice, da sam kreativac, umjetnička duša, netko tko kroz pisanje i glazbu izražava ono što ne može izreći na terenu. Prepoznala sam i svoju sposobnost da vodim, da budem glas, pokretač, netko tko okuplja i motivira druge. I kada je došlo vrijeme da biram između škole i nogometa, izabrala sam obrazovanje. Ne zato što sam prestala voljeti igru, nego zato što sam bila svjesna stvarnosti ženskog sporta. Financijski, to nije sigurna budućnost, ne bez ozbiljnog oslonca izvan terena. Želim stvarati život koji me ispunjava na više razina, ne samo profesionalno, nego i ljudski i društveno.
Ciljevi za budućnost nisu jednostavni, ali su iskreni. Želim pokretati ljude. Želim stvarati, govoriti, pisati i voditi. Biti glas onih koji šute, snaga onih koji posustaju i primjer da se i iza kraja neke karijere može roditi nešto još veće. Ono što nosim u sebi, nikad nije prestalo trčati. Samo je promijenilo smjer.
M.P Kazali ste mi “Odžak je oduvijek imao snažan sportski duh, ali sada želimo napraviti korak dalje.” Tko to želi napraviti korak dalje, Vi osobno ili još netko s Vama?
M.K. Ideja o pokretanju ženskog nogometa u Odžaku rodila se iz duboke potrebe da vratim sportu barem dio onoga što je on dao meni. Nakon puno godina provedenih na terenu, osjetila sam da je vrijeme da znanje, iskustvo i ljubav prema nogometu prenesem dalje onima koje tek dolaze. Iako sam ja ta koja je napravila prvi korak, ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez istinske, ljudske podrške onih koji su vjerovali u ideju i u mene.
Ogromnu zahvalnost dugujem NK Odžak i načelniku Odžaka, gospodinu Anesu Osmanoviću, koji su prepoznali važnost ovog projekta i otvorili vrata onome što će, nadam se, postati dom mnogim djevojčicama i djevojkama s velikim snovima. Njihova otvorenost, povjerenje i spremnost da podrže ženski sport u maloj sredini upućuju na korake koji bi mogli promijeniti stvari iz temelja.
Ovo nije samo osobna inicijativa, ovo je zajednički projekt. Zajedno radimo nešto veće od nogometa. Gradimo prostor u kojem će djevojke i djevojčice učiti kako vjerovati u sebe, kako se boriti, gubiti i pobjeđivati. Gradimo zajednicu koja će ih podržati onda kad im bude najpotrebnije jer nogomet nije samo igra. On oblikuje karakter i daje hrabrost da u životu napraviš onaj ključni korak naprijed. I zato ovaj projekt nije moj. On pripada svima koji vjeruju da djevojčice zaslužuju jednaku šansu, a ja ću biti tu da ih podržim, vodim i podsjetim da imaju pravo sanjati.
M.P. Želite li samo pružiti djevojčicama da treniraju ili možda stvoriti ženski nogometni klub koji će konkurirati u natjecanjima?
M.K. Znate, ova ideja nije nastala preko noći. Rasla je riječ po riječ, razgovor po razgovor, gledajući djevojčice koje stoje kraj terena s loptom pod rukom, a nemaju gdje. Gledajući s tribina kako navijaju, kako maštaju, a nitko ih ne poziva da i same zaigraju. I onda shvatite – pa zašto ne? Zašto ne bi mogle? Zašto da čekamo da im netko drugi da priliku, kad je možemo stvoriti mi? To je bila ta iskra. I sada je više nema smisla gasiti. Odlučili smo. Pokrećemo nešto što, nadamo se, neće samo trajati, nego će rasti.
Ne samo sportski, nego i ljudski. Planiramo organizirati otvoreni trening 03.05 i 04.05. u 16 sati kada će sve djevojčice i djevojke, bez obzira na to koliko imaju godina, jesu li ikada dotaknule loptu ili su odrasle s njom u nogama, imati priliku doći i pokušati. Ako vidimo da ima interesa, da ima želje, a vjerujemo da hoćemo, krećemo dalje.
Oformit ćemo selekcije. Djevojke će dobiti trenere, opremu, organizaciju i prije svega, osjećaj pripadnosti. Prijavit ćemo ih u ženske lige BiH i omogućiti im da igraju, da se razvijaju, da sanjaju i da se za te snove bore na terenu. Sanjamo da jednog dana iz našeg kluba izađe seniorska ekipa koja će biti konkurentna.
Možda će jednoga dana neka djevojčica koja je prvi put zakoračila na teren u Odžaku igrati za reprezentaciju. Ovo nije samo nogomet. Ovo je borba protiv predrasuda. Protiv šutnje. Protiv onog “nije to za cure”. Nogomet ne bira. On ne pita jesi li dječak ili djevojčica. On samo traži strast, rad i viziju.
Zato ovo nije samo poziv na trening. Ovo je poziv na promjenu. Poziv roditeljima da podrže svoje kćerke. Poziv zajednici da stane iza njih. Poziv djevojkama da vjeruju u sebe jer mi već vjerujemo u njih.
M.P.Uredništvo portala se zahvaljuje Margareti Kovačević na svemu što je kazala o sebi, na velikom trudu koji je ulagala i koji ćeli uložiti za lokalnu zajednicu kako bi jednoga dana zaživio ženski nogomet i na ovim prostorima.
Teško je nešto novo pokrenuti, ali s vjerom u sebe Margarita će sve učiniti da u tome uspije, a vi dragi roditelji imajte povjerenja u nju i svoje cure da one to mogu samo kao vi to zajednički želite.
ZA SVA PITANJA MARGARITA VAM STOJI NA RASPOLAGANJU PUTEM TELEFONA:
Kontakt: 063 420-737/ 063 072-349
Za posavinu.org portal razgovarao Mišo Perak