Zamislite da godinama gradite vrata prema Europi. Izgradite moderan most, spojite autocestu koja vodi od Mađarske pa sve do mora, otvorite granični prijelaz koji je trebao biti žila kucavica cijele regije, i onda gledate kako na tim istim vratima stoji rđa birokracije i to pet dugih godina.
Pet godina Svilaj čeka uporabnu dozvolu za promet svih vrsta roba. Pet godina lokalni gospodarstvenici gledaju u taj beton kao u spomenik propuštenim prilikama, dok su prisiljeni tražiti alternativne, skuplje i duže rute da bi plasirali svoje proizvode.
Gorčina dvostrukih mjerila
Ono što najviše boli i izaziva je opravdani bijes načelnika općine Odžak, Anesa Osmanovića, nije samo čekanje, isto tako boli i nepravda. Boli spoznaja da pravila očito nisu ista za sve.
Dok Svilaj, usprkos svim ispunjenim tehničkim uvjetima, pola desetljeća tapka u mraku birokratskih hodnika, privremeni prijelaz u Gradišci dobio je zeleno svjetlo za svega nekoliko sati. Kako je to moguće? Koga se ovdje zapravo zavarava i "folira" pita se načelnik općine Odžak, Anes Osmanović?
"Privreda naše Posavine ne smije biti talac dvostrukih mjerila i administrativnih opstrukcija!"
Ovaj vapaj načelnika Osmanovića nije samo politički istup. To je krik čovjeka koji gleda kako regija koju vodi krvari zbog tuđih političkih igara ili nemara. Posavina, koja ima ogroman gospodarski potencijal, namjerno se drži u prometnoj i ekonomskoj izolaciji.
Poziv na odgovornost
Dosta je igara preko leđa građana poručuje načelnik općine Odžak, Anes Osmanović.
Zabrinutost oko izdavanja uporabne dozvole za sam most i prijelaz bila je česta tema u javnosti. Bez kompletne dokumentacije i službenog otvorenja, ovakav kapitalni objekt (vidljiv na slici) dulje je vrijeme stajao izvan funkcije, dok su lokalne zajednice poput Odžaka trpjele ekonomske gubitke jer nisu mogle iskoristiti prednosti autoceste i blizine granice.
Uloga lokalnih vlasti
Načelnik općine u ovakvim situacijama često ima ulogu onoga tko javno apelira na više razine vlasti (državne i entitetske institucije) kako bi se ubrzali administrativni procesi. Slika modernog, ali praznog prijelaza zorno ilustrira razlog za zabrinutost. Objekt je spreman, ali tehnički pregledi, politička usuglašavanja ili dozvole koče njegov rad.
Stoga ačelnik Osmanović više ne moli već javno poziva i zahtijeva od zamjenika ministra sigurnosti Ivice Bošnjaka da prekine ovu agoniju. Ako se u Gradišci moglo naći privremeno rješenje preko noći, onda se isto mora omogućiti i Svilaju, i to odmah.
Iza svake administrativne kočnice stoje stvarni ljudi, ugašeni poslovi, kamioni koji čekaju u kilometarskim kolonama na drugim prijelazima i mladi ljudi koji pakiraju kofere jer njihova rodna gruda ne može disati punim plućima. Svilaj ne traži milostinju, traži samo ono što mu pripada: pravo na rad, razvoj i jednak tretman kao i drugima.
Mišo Perak, 20.5.2026.