Promjena

Što je od nas napravila promjena?

Promjenio se moj zavičaj, promijenili su se ljudi koji žive u mom zavičaju, a i nas je promijenio zavičaj u kojemu danas živimo.
Nismo više onakvi kakvi smo bili do ljeta 1992. Tada smo izbačeni iz te kolijevke koja nas je odnjihala, pokrenuti, obezkućeni, ožalosćeni a neki čak i gorko jer im je promjena uzela ono najvrijednije, njihove najmilije.

Prekinuta su djetinstva, ljubavi su prestale, planovi izbrisani, prijatelji rastavljeni sve je bilo na jednoj gorkoj nuli.

Prošlo je dvadeset godina od promjene, a gdje smo danas?

Svaka obitelj je imala svoj put, svoju promjenu, našla je novi zavičaj, djeca su postala ljudi, stvorili su se novi planovi, našli su se novi prijatelji, pustili smo duboko korijenje pa čak bi se moglo i reći "snašli smo se, dobro nam je".

Međutim priupitaj mo se šta je sa našeg sela da li je se i ono snašlo od kako u njeg uđe promjena? Da li mu nedostaju djeca, dali mu nedostaju  planovi, dali je željno ljubavi, dali nas još poznaje i je li nas poželilo?

Samo ono to zna i danima i godinama ćuti, pogledajmo ga i vidjet ćemo da nije baš sretno i onako lijepo kao što ga ostavismo. Čak kao da bi reklo pa gdjeste vi, jeste me zaboravili, je li vam to neko drugo selo nešto više znači? Mi dođemo, prođemo i odemo a ono tužno ostaje i čeka ono nam je vjerno, a MI?. Budimo i mi njemu vjerni obiđimo ga, poklonimo mu pažnju, nasmijmo mu se, pustimo svoju djecu da protrču njegovim sokacima biće i njemu i nama i lakše i ljepše.

Nemojmo ga zaboraviti!  Ako je onima što su donijeli promjenu bilo toliko važno te su nas na silu iz njega istjerali, znači da je ono ipak vrijedno naše ljubavi, pažnje i naših dolazaka.

Neka naša srca oproste i zaborave tu agresiju jer to stvara mržnju među ljudima, a neka nas savijest opomene kada pođemo zaboravljati da su se gorko poigrali sa nama i našim selom, a to nije zaslužilo ni ono ni njegov napaćeni narod.
Neka ih čuva i prati dragi Bog!

Ivica Lukić, Donji Kladari