Oštra Luka
Typography

uzorani vrtGALIĆI-OŠTRA LUKA - Maleni Leon Mutabdžić iz Oštre Luke pronašao je u vrtu u blizini kuće ručnu bombu, zaostalu iz posljednjeg rata, najvjerojatnije iskopanu tijekom oranja imanja.

On ju je donio kući, a nakon toga je tata Joso pozvao deminere. Bomba je jučer oko 12 sati uništena. Obitelj Mutabdžić, kao i njihovi susjedi žive u Galićima, dijelu Oštre Luke poznate iz posljednjeg rata po žestokim ratnim djelovanjima.

Kuće nekih od njih udaljene su stotinjak metara od minskih polja, a niti jedna deminerska postrojba se nikada nije našla na uklanjanju mina iz njihova okruženja.

Akcije su pokretane dva puta, od strane Demire i postrojbe za deminiranje Civilne zaštite, ali su i prekinute prije nego li su i počete.
 
Galići su dio Oštre Luke koji se nakon Daytonskog sporazuma nalazi u dijelu koji pripada općini Donji Žabar u RS-u. Crta razgraničenja prolazi sredinom sela, kroz mjesno groblje.

Mještani Galića napominju da općina Orašje ubire porezne obveze, poziva na glasanja za čelnike općine, stranke lobiraju za svoje članove, a u Galićima ima još porušenih kuća, mine su svakodnevica, a politička očekivanja je da će se mještani Galića sami snaći, kako su se snašli i za podizanje svojih kuća.

Deminerske organizacije najavljuju deminiranje po projektima održivog opstanka ili drugim projektima u kojima se deminiranjem daje snaga drugim projektima. Humanog deminiranja više nema.

Tko će i uopće kada deminirati Galiće, legendarno područje, legendarne borbe za opstojnost žitelja oraške općine, pitanje je na koje nema odgovora, a već osamnaest godina ga postavljaju mještani Galića.

Prije rata smo ljudi, poslije rata smo ljudi, u ratu smo pijuni, tražimo da nas vlasti ponovno priznaju kao ljude i da nam daju dostojanstvo čovjeka, kažu mještani Galića.

Ni od ove posjete novinara ništa ne očekuju jer novinari su ovdje bili u ratu, nakon rata, bili su kad su ginuli ljudi u minskom polju i ništa nisu donijeli osim tekstova koji su završili negdje u albumu nekog političara.

Nitko se nije ni okrenuo problemima ovih ljudi, ali redovno pred svake izbore dolaze i mole za glasove. Dokle? Dok i ovo malo staraca ne ode odavde, jer mladi ne ostaju. Prije sedam godina ovdje je bilo desetak djece, danas samo četvero, sutra možda ni jedno. Galići tako tužno mole spomenik svojim žrtvama, odgovorni kažu kome i zašto. Nitko se više ne sjeća rata i stradanja, a Galići pamte.

Ukinuli su im postaje križnog puta. Ukinuli su im život. Istina struje imaju i skupi telefon, kao i poreze, a kuće i dalje zjape bez krova nad sobom.

I opet će se naći neka nova bomba ili mina, jer Galići su ih puni, a demineri će ovo područje obilaziti u luku, jer je teško raditi tamo gdje zbilja posla ima. Ako ga nema zašto onda nisu čistili i Galiće, no čistili su i Lepnicu, pa opet izađoše mine.

 

Preuzeto s radio Orašje