20
Fri, Sep
9 New Articles

P. Mahala
Typography

Kratka povijest škole u Posavskoj Mahali

Posavska Mahala je naseljeno mjesto u općini Odžak. Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća u njenih 450 domaćinstava živjelo je blizu tisuću i pol stanovnika. Taj broj se od tad značajno smanjio i dana s je to: tek dvjestotinjak obitelji i dvostruko više stanovnika.


Stanovnici Posavske Mahale sebe nazivaju Vlaškomalci, a jednako tako ih zovu i drugi koji malo dulje pamte, ili imaju više godina. Taj naziv dolazi od starog naziva toga mjesta koje se sa sjevera naslanja na grad Odžak, pa budući je naslonjeno na sredinu u kojoj je u vrijeme turskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom živjelo muslimansko stanovništvo, a u tom novom naselju - mahali, zasnovanom u 18. stoljeću, isključivo kršćansko - vlaško, mjesto je nazvano Vlaška Mahala. Kasnije su jezičnom racionalizacijom i pučkim govorima pojam sveli na Vlaška Mala, a moglo se čuti čak i „Laška Mala“. Otuda taj naziv Vlaškomalac ili Vlaškomalka.


Vlaškomalci su svoju prvu školu dobili negdje oko 1940. godine, pred sam Drugi svjetski rat. U unovoizgrađenu zgradu na kat s dvije velike učionice u prizemlju i stanom na katu, došao je prvi učitelj. Do tada su djeca iz ovoga mjesta išla u školu u Odžak ili u Potočane. Prema pričanju starijih, učitelj je bio iz Gradačca i bio je sklon ljevičarskim idejama, pa je nedugo nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske otišao iz sela, a škola je prestala s radom.
Tijekom Drugog svjetskog rata škola je promijenila namjenu pa je služila kao zapovjedno mjesto lokalnih hrvatskih obrambenih snaga. Koncem ratnih zbivanja je bila teško oštećena, a s radom je otpočela nakon završetka rata i poslijeratne obnove. Ta stara školska zgrada bila je u funkciji sve do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se ona zbog dotrajalosti napušta i ruši, a u njenom dvorištu je izgrađena nova montažna zgrada s četiri učionice. Ta novoizgrađena montažna škola poživjet će vrlo kratko jer će je uništiti razaranja Domovinskog rata.

skola posavska mahala
Nakon uspostavljanja mira 1996. godine u Posavskoj Mahali se pokreće rad područne škole, a nastava je izvođena u improviziranim učionicama u društvenom domu i u privatnoj kući Ante Agatića. Ubrzo zatim gradi se nova škola u kojoj učenici i sada pohađaju nastavu u Posavskoj Mahali.


Kroz ovu područnu školu kroz ovih osamdeset godina prošlo je mnoštvo učitelja. Neki od njih su proveli više, a neki manje godina odgajajući i obrazujući najmlađe Vlaškomalce. Pored prvog učitelja od koga se očuvalo samo to da je bio iz Gradačca, između ostalih više se pamte i spominju: Ivan Ninković, bračni par Stanislava i Anto Čarapina, Milica Grgić, Rada Narić, Ljubo Božić, Ankica Borojević, Ivo Mrvelj (Ivo Fabijan) te poslijeratni, opet bračni par Mrvelj, Marica i Anto, te Mirela Kurtić Dubrić, Marina Kovačević, Ivan Živković, Selma Čeliković, Enes Malić i Ilija Jurić koji je trenutačno jedini učitelj u školi.


Pored svojih obveznih učiteljskih zadaća bavili su se pojedini učitelji i općim društvenim i kulturnim radom. Treba istaknuti činjenicu kako je učitelj Ljubo Božić 1978. godine u selu osnovao nogometni klub "Posavina" koji još uvijek postoji, ali se zbog pomanjkanja igračkog kadra ne natječe. On je za sobom povukao izgradnju nogometnog igrališta i kasnijeg sportsko rekreacijskog centra u Posavskoj Mahali, koji nosi ime po nekadašnjem učeniku ove škole i vrsnom nogometašu, poginulom branitelju Peri Barbariću.


Učitelj Ivo Mrvelj - Fabijan je sedamdesetih godina prošlog stoljeća došao u selo i sa sobom donio akustičnu gitaru. Mještani navikli na šargiju i violinu Mate Duspera, u čudu su gledali učitelja kako svira i pjeva uz tu sjajnu i veliku tamburu. Kasnije će Ivo Fabijan postati velika šansonjerska zvijezda u Zagrebu, a po njegovim tragovima prohodat će vlaškomalski Rock and roll bend „SCHWORC“. Anto Tipura Ferat, Ilija Jurakić Cole i Franjo Pudić Franc pokrenut će priču koja na neki način traje i dan danas.

skola posavska mahala ivo fabijan
Zbog izgubljenosti ljetopisa teško je doći do podataka o broju učenika pojedinih generacija. Općenito se zna da su sve negdje do početka sedamdesetih godina, dvadesetog stoljeća, zbog pomanjkanja prostora i učiteljskog kadra, svi učenici jednoga godišta išli u isti razred, bez podjele na odjeljenja. Tada prispijeva veći broj učitelja pa se razredi dijele na odjele. Najviše učenika je išlo u školu u Posavskoj Mahali kada su bila upisana godišta oko tisuću devetsto šezdeset i petog.

Tada je u područnoj školi u Posavskoj Mahali bilo oko 75 učenika po godištu, odnosno po tri razredna odjela u svakom od četiri razreda. Upisno područje bilo je naseljeno mjesto Posavska Mahala te Potočanski Lipik.
S prva kraja, a budući da je područna škola imala samo četiri prva razreda, česta je bila pojava da djeca nakon toga ne nastavljaju školovanje. Bilo je tako sve do upisa godišta 1960.og. Tada nekako osmogodišnje školovanje postaje standard, a učenici iz Posavske Mahale školovanje nastavljaju u osmoljetkama u Novom Gradu ili Odžaku. Nakon toga je prisutna i učestalija pojava višeg i visokog obrazovanja među polaznicima ove škole. Od istaknutiji učenika ove škole valja spomenuti: Iliju Bricu, sveučilišnog profesora u Austriji, sestre Agatić, Mariju i Ankicu, učenice, a kasnije i djelatnice ove škole, Iliju Kaurinović, jednog od prvih elektro inženjera s prostora općine Odžak, doktore Ivicu Pudića i Peju Ivelja, javne djelatnike, odnosno općinske načelnike Antu Šimića i Luku Jurića, velečasnog Matiju Šimića.

Bivši učenici područne škole u Posavskoj Mahali, pored spomenutog sportaša Pere Barbarića su i svestrani čovjek Ilija Jurakić Cole, koji je igrao nogomet u nekada uspješnom NK Jedinstvu iz Brčkog i Anto Jurić, odbojkaš Napretka iz Odžaka u generaciji koja je 2007. godine bila prvak Bosne i Hercegovine.

skola posavska mahala ii
Školski prostori su često služili i za društveni život u selu. Bilo je tu svega: Od organizacije različitih tečajeva i obuka, do zabava i društvenih događaja tipa konferencija, sastanaka i mnogo čega drugog. Ovakva jedna priča ne bi bila cjelovita da se ne spomenu mjesne priredbe, organizirane u školi, u kojima su nastupali lokalni amateri: glumci, pjevači, plesači, recitatori i slični. Svi oni su svoja inicijalna znanja o tome stjecali u područnoj školi u Posavskoj Mahali. Vlaškomalci se još sjećaju skečeva Mate Jelkića - Mrkače, nazovi ozbiljne glume, profesora Ante Vranjića, Josipa Jurića, Pere Nujića, Andrije Barišića, i pjevanja Antonije Herceg.

 

Valja spomenuti i sjećanje na djevojke koje su u vrijeme „preglasnog Rock and rolla“ imale petlje obući narodnu nošnju, opasati se tkanicom i na glavu staviti svilu: Ivanku Sičić, Anu Vranjić, Anicu Šimić i još neke dječake, a među njima se isticao Anto Tipura Šele.
Sve u svemu škola je bila i ostala vrelo znanja i rasadište mladih, vrijednih i poduzetnih. Danas je malo učenika u PŠ Posavska Mahala. U školi trenutačno radi samo učitelj Ilija Jurić, a nastava se izvodi u kombiniranom razrednom odjelu 1., 3. i 4. razreda sa ukupno 14 učenika. Prvi razred pohađa 5 učenika, treći razred 5 učenika, a četvrti razred 4 učenika.


Unatoč tako malom broju, učenici i učitelj ove područne škole, uz suradnju s roditeljima, župom i lokalnom zajednicom, prigodnim svečanostima i priredbama, svake godine tradicionalno obilježavaju Dane kruha, blagdan Svetog Nikole, Božić, Uskrs i Dan škole. A svoju prisutnost učenici naročito pokažu u pokladno vrijeme obilaskom sela odjeveni u prikladne kostime čuvajući tradiciju karnevala koju Vlaškomalci zovu mačkare. Upravo je njihov nedavni defile kroz selo bio povod da ih se na ovaj način sjetimo.