„Ovo je dan što ga učini Gospodin“, tako piše sv. Pismo, „kličite i radujmo se“! Doista, ova rečenica mogla bi se primijeniti na našu župu Raskrižje kod Gruda u Mostarskoj biskupiji. Zašto? I ove godine naši mladi, a bilo nas je točno 42., pod vodstvom našega župnika don Stjepana Ravlića,
hodočastili smo našoj dragoj Gospi Srcu Marijinu, koja je zaštitnica župe Posavska Mahal kod Odžaka, a na poziv tamošnjeg župnika don Ivana Ravlića (usput recimo da je ovo već drugi put da smo pozvani u dvije različite župe: u listopadu 2014. god. hodočastili smo u svetište Majke Božje Bistričke, na poziv rektora svetišta msgr. Zlatka Korena, a drugi put evo u Pos. Mahalu!) Iz naše župe Raskrižje krenuli smo „Posušjebus-om“ točno u 4 sata izjutra. Kratko se pomolili Bogu, pomoć zamolili da nas prati i čuva na našem putovanju.
Od Šujice do Kupresa „dočekao“ nas snijeg, kojega nismo baš i željni, ali od Kupresa prema Bugojnu snijega je bilo poprilično, najviše kraj ceste. Od Bugojna do našeg odredišta i natrag stalno nas je pratilo toplo proljetno sunce, nigdje ni oblačka! Blizu Bugojna smo se malo odmorili, ubrzo put nastavili dalje…Stigli smo u Pos. Mahalu točno u deset sati, nakon punih 6 sati vožnje udobnim busom i vrijednim i dobrim vozačima, Ljubom i Brankom.
Imamo još čitav sat za odmor, jer je sv. misa počela u 11 sati. Kad smo došli pred župnu crkvu „Srca Marijina“, koja je prekrasna, bilo smo silno iznenađeni! Zašto? Evo zašto: dočekao nas župnik don Ivan raskriljenih ruku sa svojim suradnicima od barem desetak osoba, koji su bili „zaduženi“ na nam budu na usluzi, a kojima se najiskrenije zahvaljujemo, a između crkve i župnog stana su postavljeni stolovi u dužini barem 20-ak metara, na slovo „L“ a na stolovima „nema šta nema“,od meze do pića svake vrste, i na kraju ako netko želi i kavu popiti… U 11 sati zazvonilo je za početak sv. mise.
Na oltar izlaze najprije ministranti: četvero iz domaće župe a četvero iz naše župe, a onda dva Ravlića: domaći don Ivan i gost don Stjepan, koji i predvodi sv. misu. Naš zbor „Slavuji“ prekrasno pjeva, kao i uvijek. Domaćin don Ivan nas sve srdačno pozdravlja i želi nam u ime svoje župe dobrodošlicu, a svoga „rođaka“ don Stjepana, kako ga je predstavio, zamolio da započne sv. misu. Don Stjepan je sv. misu predvodio i propovijedao, a naši mladi iz župe Raskrižje su čitali poslanice i molitvu vjernika. Domaći vjernici su vrlo lijepo „odgovarali“ na sv. misi, pod kojom je vrlo lijepi broj pristupio sv. pričesti.
Na kraju sv. mise don Ivan je zahvalio nama na dolasku, a svojim župljanima na prekrasnom dočeku. Nakon svečanog misnog blagoslova i „idite u miru“, naš zbor je otpjevao još dvije pjesme, nakon čega je doista uslijedio dugi i srdačni pljesak od nazočnog naroda! Pa, zaslužili su, jer svake subote imaju probu koja traje „dva sata“ kako reče naš župnik!
Iza sv. mise uslijedio je ručak: puni stolovi svega, meze, mlade svinjetine, salate kupusa i mlade kapule, pića svake vrste, kolače, pite, voća svake vrste i na kraju kava, tkogod želi. Na jedvite jade smo odbili domaćina don Ivana i njegove suradnike da nećemo ništa nositi za jesti, jer ne mislimo ogladnjeti do ponedjeljka, a možda i do utorka nakon ovakvog bogatog dočeka i ručka. Krenuli smo iz Posavske Mahale točno u 14 sati, za našu dragu Hercegovinu i još dražu župu Raskrižje, uz srdačnu zahvalu domaćinu i cijeloj župi i uz „mahanje“ pošli prema Odžaku i dalje.
Da se ne bi vraćali istim putem, sada idemo preko Zenice, Sarajeva, Mostara. Došli smo u našu župu Raskrižje u 20,30 sati, istina umorni, ali radosni, puni prekrasnih dojmova i osjećaja, ponosni na našu župu. Maloprije izlaska iz busa, naš župnik nas je upitao hoćemo li i dalje ovako dolaziti redovito na nedjelju misu, na probe pjevanja, služenje kod sv. mise itd. Mi smo sve to popratili dugim pljeskom i skandiranjem „hoćemo…“ Bogu hvala na svemu!
Melita Pezer – župljanka iz Raskrižja
{jathumbnail off}
