Pećnik je mjesto gdje se vjera, zajedništvo i sjećanje prenose s koljena na koljeno. Tako se i ove godine još jednom pokazao da nije samo mjesto na zemljopisnoj karti, nego dom koji iz godine u godinu okuplja svoje raseljene i domaće mještane u zajedništvu, molitvi i radosti. Tradicionalni Pećnički susreti, održani u subotu, 1. kolovoza 2026. godine, ponovno su potvrdili kako ljubav prema rodnom kraju ne blijedi, nego se svakim susretom iznova učvršćuje.
Program je započeo ispred spomen-obilježja, gdje je dostojanstveno odana počast svim poginulim braniteljima Drugoga svjetskog i Domovinskog rata, koji su svoje živote položili za slobodu hrvatskoga naroda. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca okupljeni su u tišini i molitvi pokazali da njihova žrtva nije zaboravljena te da će ostati trajno upisana u srcima budućih naraštaja.
U 13 sati u crkvi svetog Alojzija Gonzage služena je sveta misa za sve poginule branitelje, koju je predvodio vlč. Ivo Paradžik. Bila je to molitva ispunjena zahvalnošću, vjerom i nadom – trenutak u kojem su se spojili prošlost, sadašnjost i budućnost jednog naroda koji čuva svoje korijene.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je ono po čemu su Pećnički susreti nadaleko poznati – srdačno druženje župljana, prijatelja i gostiju. U ozračju pjesme, razgovora i osmijeha ponovno su se susreli oni koje je život odveo na različite strane svijeta, ali ih ljubav prema Pećniku uvijek vraća rodnom kraju.
Za dobro raspoloženje i nezaboravnu atmosferu pobrinuli su se Drago Matijević, Valentina i Kolege Band, dok je večer uoči susreta svojim nastupom uljepšao i Julo. Posebnu draž cijeloj manifestaciji dali su i mladi, manje poznati izvođači, među kojima se istaknuo Luka Marković, potvrđujući da Pećnik i danas ostaje rasadnik glazbenih talenata i mjesto iz kojeg se daleko čuje dobar glas.
Nije slučajno što se za Pećnik često kaže da je gnijezdo i izvor dobroga glasa. Ovi susreti nisu samo godišnje okupljanje – oni su susret srca, obitelji i prijatelja, potvrda pripadnosti rodnom kraju te snažna poruka da se vjera, zajedništvo, običaji i uspomena na hrvatske branitelje čuvaju s posebnim poštovanjem.
Dok se pjesma orila pećničkim krajem, a stisak ruke i zagrljaji svjedočili iskrenom prijateljstvu, bilo je jasno da će se uspomene s ovogodišnjih Pećničkih susreta dugo nositi u srcima svih sudionika. Upravo zato ova tradicionalna manifestacija ostaje jedan od najljepših simbola zajedništva, ljubavi prema rodnom kraju i vjernosti svojim korijenima.
Bosanska Posavina nosi tešku povijest. Mnogi su izgubili svoje domove, a brojna hrvatska sela ostala su porušena ili opustošena. Upravo zato svako okupljanje, bilo u Pećniku, Garevcu, Čardaku, Donjoj i Gornjoj Tramošnici ili nekom drugom posavskom mjestu, ima značenje koje nadilazi običnu manifestaciju. To nije samo susret ljudi, nego susret s vlastitim korijenima, uspomenama i identitetom.
Kada ljudi nakon toliko godina ponovno dođu u svoje mjesto, zapale svijeću, pomole se, zagrle prijatelje koje možda nisu vidjeli cijelu ili više godina i zajedno zapjevaju, tada se obnavlja ono što se ne može srušiti , a to je osjećaj pripadnosti.
Dok god se u Pećniku pale svijeće za one koji su položili svoje živote, dok se u crkvi uzdižu molitve i nakon mise odzvanja pjesma i smijeh okupljenih obitelji i prijatelja, živjet će i ono najvrjednije a to jedt ljubav prema rodnom kraju.
Pećnički susreti nisu samo događaj u kalendaru, nego susret prošlosti i sadašnjosti, susret ljudi koji, ma gdje živjeli, nose Pećnik u srcu i uvijek mu se s radošću ponobo vraćaju.
Danas smo jedni od rijetkih koji pišu o ovakvim dogaćajima, ali ćemo uvijek pokušavati da kroz pisanu riječ ostane sačuvano sjećanje na ljude, događaje i identitet posavskih mjesta te da oni koji su rasuti diljem svijeta uvijek mogu pronaći dio svog zavičaja u tim zapisima. To je vrijedan doprinos očuvanju zajedničke baštine.
Mišo Perak