20
Mon, Jan

Pejo Gašparević
Typography

bakir izetbegovicBošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je najnovijim veličanjem  budućeg Turskog predsjednika Tayipa Erdogana demonstrirao  turkonostalgiju koja može proizvesti nove međunacionalne zamršenosti u Bosni i Hercegovini.

Piše: Pejo Gašparević

"Dignite zastave za našeg vođu, za našeg predsjednika Tayipa Erdogana", poručio je Izetbegović junior iz Visokog uključivši se izravno video vezom na Erdoganov završni predizborni skup uoči izbora za predsjednika Turske.

Ovakvo Izebegovićevo uguravanje pod skute Erdogana je znakovito zbog  nekoliko dimenzija. Najprije treba primjetiti da je Izetbegovićevo  dimenzioniranje odnosno tituliranje Erdogana sa “naš vođa”  i “naš predsjednik” aranžirano  dva mjeseca uoči općih izbora u BiH zakazanih za 12. listopada ove godine  a na kojima je Izetbegović ponovno kandidat SDA za bošnjačkog člana  Predsjedništva BiH. Čini se kako Izetbegović  otvorenim prizivanjem  Erdogana kao “našeg predsjednika”  želi  među  Bošnjacima pridobiti na svoju stranu što veći broj glasača računajući da će mu poticanje  turkonostalgičarskog impulsa donijeti prednost u odnosu na preostalih devet bošnjačkih kandidata za člana Predsjedništva BiH.  Takva tumačenja govore da je Izetbegović posegnuo za proglašavanjem Erdogana  “našim predsjednikom”  u svrhu svoje predizborne promidžbe.  

Drukčije rečeno,  Izetbegović  koristi Erdogana kao svoj predizborni  adut uvjeravajući Bošnjake  da je upravo on jaran sa novim turskim predsjednikom Erdoganon. Tako dizajnirana  poruke nedvojbeno može imati učinak na raspoloženje bošnjačkih birača, tim prije što je javna tajna da se turkonostalgija,  katkad otvorenije katkad pritajenije,  širi  u bošnjačkoj populaciji. Turkonostolagiju u BiH  podgrijava i Erdogan osobno. Podsjetimo kako je Erdogan  prije dvije godine, prepričavajući svoj posjet u bolnici bivšemu bošnjačkom vođi Aliji Izetbegoviću,  posvjedočio sljedeće: ”Kad sam ga posjetio u bolnici u Sarajevu rekao mi je -Ostavljam ti Bosnu u amanet. Bosna je ostavština Osmalija”.  Čini se kako Bakir Izetbegović pokušava  realizirati program svojeg oca Alije da se Bosna izruči “u amanet” Turskoj.

Kolikogod takva zamisao potpaljuje sentimente Bošnjaka, ona s druge strane može biti uzrokom neugodnosti za Izetbegovića juniora. Gledajući u geopolitičkim dimenzijama Bosnu i Hercegovinu  se u projekcijama zapadnih sila vidi kao buduću članicu Europske unije, to jest zapadne hemisfere.  Bošnjački se čelnici također   u svojim istupima zauzimaju za članstvo BiH u Europskoj uniji. E, tu sada nastaje potencijalni problem, posebice za Izetbegovića i njegove pristaše pošto je nejasno kako se to istodobno može biti  dio Europske unije i ostaviti Bosnu “u amanet” Turskoj koja desetljećima ne uspijeva ispuniti uvijete za pristupanje Europskoj uniji. Također je ništa manje   nejasno kako se istodbno, s jedne strane, može Erdoganu klicati kao “našem predsjedniku” ,  a s druge strane težiti članstvu u Europskoj uniji.

Takvi paradoksi  produciraju geopolitičku konfuziju glede Bosne i Hercegovije i razvlače je  između Europske unije i Turske. Narodski rečeno, htjelo bi se i jare i pare.

Potpirivanjem turkonostalgije i ustoličavanjem Erdogana kao “našeg predsjednika” ne pridonosi se povećanju međunacionalnog povjerenja u BiH nego se stvaraju nove međunacionalne pukotine.  Na taj  se način sije sjeme novim političkim cirkusima u BiH u kojima kolo vode  klovnovi neobdareni mudrošću. Turkonostalgija je bara za zamućivanje prilika u BiH a ne za njihovo razbistravanje.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
11. kolovoza 2014.