Višednevna balkanska turneja američke državne tajnice Hillary Clinton dala je znakove geopolitičkog svrstavanja Balkana u zapadnu hemisferu.
Piše: Pejo Gašparević
Njena je posjeta uslijedila u jeku pojačanih pretenzija Rusije da obnovi svoj utjecaj na Balkanu i Turske da oživi ideje povratka svojeg gazdovanja ovim dijelom svijeta koje bi nalikovalo ulozi Turaka u vrijeme Otomanskog imperija. Analitički pristup razmatranju posjete američke državne tajnice Clinton Balkanu zahtijeva sagledavanje proširene slike njene najnovije turneje ovom dijelu svijeta čime se unosi dodatno shvaćanje kako se radi o geopolitičkim ambicijama te posjete. Zapravo, šefica američke diplomacije na Balkan je stigla iz Aližira gdje je s predsjednikom te države Abdelazizom Buteflikom kovala planove o spriječavanju destabilizacije područja sjeverne Afrike. Kriza se rasplamsava u susejdnom Maliju gdje se najprije pobunilo pleme Tuarega a ubrzo je tu pobunu preuzela Al-Qaeda islamskog Magreba koja svoje korijene vu če iz Alžira. Mnogi su se Tuarezi u prošlogodišnjem libijskom ratu borili na strani sada pokojno bivšega libijskog vođe Muammera Gaddafija. Nakon Gaddaffijeva ubojstva i poraza njegovih snaga, Tuarezi su se povukli u Mali i ondje donijeli veće količine modernog oružja te sada uz pomoć Al-Qaede prijete stabilnosti tog dijela Afrike. Amerikanci, a to se očitovalo i za vrijeme posjete državne tajnice Clinton Alžiru, žele spriječiti ambicije Al-Qaede islamskog Magreba. Ima li se u vidu da su zemlje Magreba geopolitičko susjedstvo Balkana, onda turneja "u paketu" američke državne tajnice Magrebu i Balkanu dobija konture američkih geopolitičkih ambicija na mediternasko-balkanskom području. Dakle, u zemljama Magreba želi zaustaviti razvoj Al-Qaedinih pretenzija, na koje bi eventualno i Balkan mogao biti ranjiv. Promatrajući kroz takve naočale truneju šefice američke diplomacije, razumljiva su ustrajavanja Clintonove da zemlje Balkana postanu dio euroatlanskih inetgracija.
Takve bi integracije Balkan, a posljedično tomu i Europu i zapad, štitile od sigurnosnih ugroza. Posebnu težinu pruža činjenica da je američkoj državno tajnici društvo u BiH, Srbiji i na Kosovu pravila visoka predstavnica Europske unije (EU) za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton. Uočljivo je da su dvije moćne dame zapada u Sarajevu i Prištini zagovarale pozicioniranje Bosne i Hercegovine i Kosova i u Europsku uniju i u NATO savez, dok su u Beogradu poticale ubrzavanje Srbije na putu ka EU izbjegavajući spominjati uključivanje Srbije u NATO. Očito je da Washington i Bruxelles trenutačno Srbiji ne žele udjeljivati zadatak uključivanja u NATO svjesni da raspoloženje srbijanske javnosti nije tomu sklono zbog još svježeg sjećanja na NATO-va bombardiranja Srbije 1999. godine. No, nuđenje Srbiji mjesta u Europskoj uniji, Washington i Bruxelles kroz usta Clintonove i Ashdonove nedvojbeno poručuju kako se i Srbiju želi uključiti u zapad mimo sve očiglednijih ruskih ambicija da posredstvom Srbije osnaži svoju ulogu na Balkanu. Takav kontekst gledanja pruža shvaćanje da naglašeni pozivi Bosni i Hercegovini i Kosovu za svrstavanje u Europsku uniju i NATO, zapravo funkcioniraju kao odgvor na sve glasnije istambulske poruke o Turskoj kao zaštitnici Balkana, što potiče simpatije dužnosnika iz islamskog miljea ali i otpor dužnosnika iz kršćanskog krajolika na Balkanu. Signali geopolitičkog pozapadnjivanja Balkana treperili su i za vrijeme boravka Hillary Clinton u Tirani na obilježavanju 100. obljetnice albanske države.
"Bit ćemo uz vas i u idućih sto godina i u stoljeću nakon toga", rekla je Clinton u svečarskom govoru u albanskom parlamentu. Albanija je članica NATO-a od 2009. godine a Clinton je pozvala albansku vlast i oporbu da ubrzaju reforme i uključe svoju zemlju u Europsku uniju. Ovo energično prizivanje Albanije pod okrilje zapada ima svoju dubinsko značenje jer je izrečeno na 100. godišnjicu njezinog istupanja iz Otomsnkog carstva koje se dogodilo 1912 godine. Osim toga, tijekom višedesetljetne vladavine komunističkog diktatora Envera Hoxhe, Albanija je lutala približavajući se Beogradu, Moskvi i Pekingu, isključujući tu zemlju iz zapadnog djelokruga.
Obrisi američkih geoplitičkih stremljenja daju se nazrijeti i u najnovijoj knjizi Zbigniewa Brzezinskog "Strateška vizija: Amerika i kriza globalne moći".
"Samo dinamična i strateški nastrojena Amerika, zajedno s Europom u procesu ujedinjenja, može složno promicati veći i vitalniji zapad, sposoban djelovati kao odgovoran partner napredujućem i sve samosvjesnijem istoku. U suprotnom bi geopolitički podijeljeni i sebični zapad mogao skliznuti u povijesni pad sličan ponižavajućoj nemoći Kine u 19. stoljeću, dok bi istok mogao doći u iskušenje da ponovi samouništavajuća suparništva oko moći u Europi 20. stoljeća", smatra Brzezinski. Znakovito je da Brzezinski, kojeg se smatra jednim od najutjecajnijih suvremenih američkih geostratega, zagovara Ameriku povijesno prosvijetljenu u svojoj globalnoj povezanosti s "novim istokom".
Zapravo, važni putevi "novog zapada" prema "novom istoku" vode - preko Balkana. U globalnoj igri raspodijele moći Balkan nije geopolitički pješak.
Piše Pejo Gašparević
01. 11. 2012.