08
Wed, Jul

Pejo Gašparević
Typography

komunizamObilježavanje sedamdesete godišnjice  završetka Drugog svjetskog rata pokazalo je konkretnije no ikada ranije postojanje dvaju antifašizama- neideologiziranog i ideologoziranog.

Piše: Pejo Gašparević

Neideologizirani  antifašizam se konzumira u zapadnim zemljama dok je ideologizirani antifašizam sa isturenim znakovljem komunističkog totalitarizma - petokrakom i srpom i čekićem, demonstriran na  proslavi 9. svibnja u Moskvi koju su bojkotirali svi zapadni državnici. Posebice je indikativan nedolazak na proslavu u Moskvu  američkog predsjednika Baracka Obame, Britanskog premijera Davida Camerona i Francuskog predsjednika Francoisa Hollandea  jer se radi o državnim poglavarima zemalja koje su sa sovjetskom Rusijom zajednički  vojno porazili Hitlerov nacistički pohod na pokoravanje svijeta.

Nedolazak  trojice nekadašnjih sovjetsko-ruskih najmoćnijih  saveznika na proslavu 70. godišnjice pobjede nad fašizmom, na što su   ugledali i ostali  zapadni državnici,   odgovor je Zapada na  prošlogodišnje  Rusko pripajanja Krima iz sastava Ukrajine u Ruski državni teritorij. Bojkotiranjem moskovske proslave 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata  zapadni su državni čelnici odaslali poruku kako ne žele  dati antifašistički  legitimitet Ruskoj vlasti koja pod maskom antifašizma zakićena komunističkim obilježjima,  zapravo,  oduzima teritorij Krima iz sastava druge zemlje, to jest Ukrajine i pripaja ga Rusiji. Drukčije rečeno, nedolaskom  u Moskvu  na proslavu 70. godišnjice  pobjede nad fašizmom  zapadni su vođe odbili priznati ideologizirani antifašizam koji je  s jedne strane zaodjenut  umivenom retorikom  o sebi,  a s druge strane   poseže   za zaposjedanjem teritorija drugih država.

Dva dana prije moskovske ideologizirane proslave 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog  rata, u Gdanjsku u Poljskoj je 7. svibnja upriličeno  neideologizirana proslava. U Gdanjsku, gdje je započela prva bitka u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv nacizma, okupili su se državni čelnici Poljske, Bugarske, Cipra, Češke, Estonije, Litve, Rumunjske, Ukrajine, Hrvatske te predstavnici Mađarske i Latvije.

Dakle, izuzev Cipra, riječ je o državama koje su iskusile višedesetljetno stenjanje pod diktatorskim komunističkim režimima ali  koje su nakon pada Berlinskog zida u međuvremenu već ušle u euroatlanske integracije i izvukle se iz ruske geopolitičke sfere ili to žele učiniti. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je na skupu u Gdanjsku odaslao vjerojatno i ključnu poruku sažetu u sljedećoj rečenici:“Iste jedinice koje smo vidjeli u području Donjecka (u Ukrajini) marširat će u subotu (9. svibnja) Crvenim trgom  u Moskvi“.  

Upravo to se i dogodilo, Crvenim moskovskim trgom 9.svibnja na proslavi 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, marširale su ruske postrojbe s petokrakama, dakle istim onim znakovljem s kojim su ulazile na Ukrajinski teritorij Donjecka i ondje zasnovale autonomnu prorusku vlast.

U ovoj se priči mogu prepoznati podudarnosti s ponašanjem jedne druge vojske koja se također pod komunističkim znakom petokrakom  i dičeći se antifašizmom upustila u avanturu ratnog zaposjedanja teritorija. Bivša JNA je s titovkama i petokrakama, prikazujući sebe kao tobože  antifašističku vojsku,  nasrnula je po nalogu Miloševićevog režima iz Beograda najprije na Sloveniju, zatim na Hrvatsku i BiH, ostavivši iza sebe teške tragedije u Škabrnji, Vukovaru, Srebrnenici, opsjednutom  Sarajevu......  

No, unatoč svim tim masakrima u režiji bivše JNA i njenih  komunističkih, to jest  ideologiziranih „antifašista“ još uvijek su  u BiH, ali i u Hrvatskoj pa i Sloveniji vidljivi znakovi žala za vremenima koja su izravno proizvela tu ideologiju koja je u konačnici rezultirala ratnim pohodom i golemim ljudskim stradanjima. Brazde ideologiziranog antifašizma su tako duboke da su „sposobne“  zanemariti masovna smaknuća na Bleiburgu, Križnim putovima,  Vukovaru Srebrenici, Sarajevu ... samo da bi produžile svoj vijek trajanja.  Nije pretjerano reći, kako je ideologizirani antifašizam jedna od glavnih prepreka stabiliziranju društava na prostoru bivše Jugoslavije. Stabilna  društva posjeduju sposobnost kreiranja izlaska  iz gospodarske krize, a stabilnih društava nema dokle god  procesima pozadinski upravljaju udbaško-komunistički epigoni i derivati  koji pod maskom „antifašizma“ produciraju politički metež.

Bojkot zapadnih dužnosnika moskovske proslave 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata govori i o geopolitčkom preslagivanju širokih razmjera pošto  su saveznici iz Drugog svjetskog rata sada postali najljući  rivali.  Na poseban  način odjeci novih  geopolitičkih zamaha  odzvanjaju Balkanom  i Bosnom i Hercegovinom što se očitovalo  i na moskovskoj proslavi.  Od šest država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, slavlje u Moskvi bojkotirali su predsjednici Slovenije, Hrvatske i Crne Gore,  dok su  na proslavi  sudjelovali  predsjedatelj  Predsjedništva BiH Mladen Ivanić,  Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić i Makedonski predsjednik  Đorđi Ivanov,  a ondje  je nazočio i  predsjednik RS-a Milorad Dodik.

Ovakvom inventurom (ne)sudionika moskovske proslave 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata dobija se  slika o trenutačnoj geopolitčkoj rastrzanosti prostora bivše Jugoslavije. Geopolitički naboji lebde iznad BiH i Balkana, konfrontiraju se i proizvode političke energije koje kradu miroljubivost u međuljuskim i međunacionalnim odnosima.

No, jednako tako 70. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata iznjedrila je saznanje kako prakticiranje ideologiziranog, to jest komunističkog antifašizma znači udaljavanje BiH i Balkana od euroatlanskih integracija. Petokraka i učlanjenje u euroatlanske (EU i NATO) strukture ne mogu ići zajedno.  

Jačanjem političke struje koja bi se istodobno distancirala i od fašizma i od komunizma  davat će se doprinos  porastu demokracije u društvima nastalim na razvalinama komunizma. Biti demokrat u punom kapacitetu tog pojma znači biti antifašist i antikomunist.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević