GEOPOLITIČKI METEŽ: HOĆE LI SE BiH SVRSTATI U EUROPSKU ILI TURSKO-ISLAMSKU UNIJU? Kome će pripasti Bosna i Hercegovina? Hoće li se ona situirati u Europskoj uniji ili će ju natkriti kišobrani tursko-islamskih, a, po nekim singnalima, i rusko-pravoslavnih ambicija?
Piše: Pejo Gašparević
Ta se pitanja na nov način kandidiraju kao prvorazrdna posebice nakon što je nedavno Hrvatska potpisala Ugovor o pristupanju Europskoj uniji. Na svečanosti potpisivanja tog ugovora u Bruxellesu čelnici Europske unije su odaslali poruke koje odjekuju geopolitički.
Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy je istaknuo kako je Hrvatska pokazala da budućnost „zapadnog Balkana leži u EU-u“.
A predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek su naglasili da s Hrvatskom ne završava proces proširenja Europske unije te da je njezin primjer poruka drugim zemljama regije.
Ovakvi javni istupi trojice najmoćnijih političara Europske unije, kojima se se zapadni Balkan pozicionira isključivo u Europsku uniju, funkcioniraju kao odgovor zamislima o drugačijem geopolitičkom svrstavanju Balkana.
Probudili su se glasovi koji zagovaraju Turski patronat nad Balkanom prkoseći proširenju Europske unije na taj dio starog kontinenta.
Istaknuti turski pisac i teoretičar Harun Jahja (Harun Yahya) oglasio se novinskim intervjuom predlažuću ustoličenje tursko-islamske unije. „Bosna će se priključiti tursko-islamskoj uniji, inšallah, i doći će do njenog razvitka“, istaknuo je Jahja. Znakovito je Jahjaino obrazloženje ove ideje, pri čemu on kaže: „Neki ljudi zaboravljaju vrlo važnu činjenicu kada je u pitanju tursko-islamska unija, da je savez islamskog svijeta Allahova zapovijed i da je tursko-islamska unija predodređena od Allaha, dž.š.“
Nuđenje Bosni i Hercegovini i Balkanu uopće tursko-islamske unije, umjesto Europske unije, pruža dovoljno jasnu potvrdu kako se problemi na prostoru BiH jugoistočne Europe ne mogu smatrati lokalno političkim nego su oni u svojim dubinskim razinama – geopolitički.
Prvorazrednu važnost istočne Europe među prvima je još početkom 20-og stoljeća shvatio američki geostrateg Harold Machinder. „Tko vlada istočnom Europom vlada srcem kontinenta; tko vlada srcem kontinenta vlada svijetom-otokom; tko vlada svijetom-otokom vlada čitavim svijetom“, govorio je Machinder.
A suvremeni američki geostrateg Zbignjev Brzezinski u svojoj knjizi „Velika šahovska ploča“ upozorava kako „prostor južno od Rusije – Euroazijski Balkan – prijeti pretvaranjem u kotao u kojem ključaju etnički konflikti i rivaliteti među velikim silama.“
Moćni geostrateški umovi Machinder prije stotinjak godina, i Brzezinski u naše doba, na Balkan su gledali kao na plijen velikih sila.
Geopolitička nadmetanja na Balkanu, preciznije u BiH, na poseban je literarni način tematizirao i književni um, nobelovac Ivo Andrić. U Pismu prijetalju iz 1920. godine Andrić se ne ustručava kazati da je „Bosna zemlja mržnje“, te pri tomu literarnostilskim velemajstorstvom sažima geopolitičke reflesije: “Tko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može čuti glasove sarajevske noći.
Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva poslije ponoći. Prođe više od jednog minuta (točno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata poslije ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove-džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva svijeta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po eškenaskom računanju.
Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluhog doba bdi razlika koja dijeli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika“.
Prisjećanje na Andrićevo literarnu obradu geopolitičke „zvonjave“ u Bosni i Hercegovini potaknuto je dvama ne baš sitnim razlozima: ove se godine obilježava 50. obljetnica Nobelove nagrade što ju je dobio taj strateg mudrosti, a također Gospodnje 2011. godine proključala je politička težnja platformaških stranaka pod vodstvom SDP-a i njemu odanih medija da se zamagli, odnosno unificira stanje u BiH po mjeri najbrojnijeg naroda. No, upravo Andrić u svojem Pismu prijatelju iz 1920. upućuje ovakvo upozorenje: „Ali oduvjek je u bosnaskim građanskim krugovima bilo dosta lažne građanske učtivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvučnim riječima i praznim ceremonijalom.“
Za Posavinu piše Pejo Gašparević
11. 12. 2011.