18
Sat, Jan

Pejo Gašparević
Typography

neredi u bihNajnoviji neredi u većinskim bošnjačkim područjima proizveli su sliku o BiH kao zemlji hajdučije u kojoj su opravdano nezadovoljni prosvjednici bez ikakvog opravdanja  oštetili ili uništili 18 reprezentativnih objekata. 

Piše: Pejo Gašparević

Grijeh bi bio uputiti i mrvicu zamjerki javnom ispoljavanju nezadovoljstva, to jest prosvjedovanju zbog propadanja velikih tvrtki, gubljenja radnih mjesta i siromaštva. Bijeda i neimaština, koja zahvaća sve veći broj stanovnika BiH, u tolikoj su mjeri očigledni da zvone na uzbunu.

Pobuna protiv političkih elita, koje se ne hvataju u koštac sa gospodarskim potonućem Bosne i Hercegovine,  ima svoje neporecivo opravdanje.  

No, nemoguće je pronaći opravdanje za pretvaranje prosvjeda u rušilačke pohode koje su u suprotnosti sa civiliziranim izražavanjem nezadovoljstva.

Prizori uličnih  pohoda i paljenja zgrada u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru...., koje su televizijski snimci prenijeli diljem kugle zemaljske, podsjećaju na srednjovjekovna drumska razbojništva.

To su prizori također vizualno neodoljivo slični onima iz Arapskog proljeća koje već tri godine najprije u Tunisu, a zatim Egiptu, Libiji,  Jemenu i Siriji....stvara kaotično stanje u borbama, načelno rečeno, između onih koji bi željeli nametnuti politički islam kao društveni poredak i onih koji u islamskom svijetu nastoje posijati sjeme kakvog takvog sekularizma i demokracije.  

Bosna i Hercegovina je europska zemlja a to znači da bi trebala slijediti europske a ne arapske političke standarde.  

Ugledanjem na arapske političke standarde potiču se sumnje u geopolitička stremljenja eventualnih pozadinskih kreatora najnovijeg nasilja u BiH.  

Ravnatelj Uprave policije MUP-a Federacije BiH Dragan Lukač je izjavio kako je ze nerede koji su izbili u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i Mostaru „teško vjerovati da se takvo što moglo zbiti spontano jer se vidjela usklađenost“.   

Ministar vanjski poslova BiH i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, pak, pozvao je na pravosudnu istragu kako bi se utvrdilo „tko je plaćao“ i „poticao nasilje“ za vrijeme prosvjeda. Teško se ne složiti sa Lagumdžijom da  bi pravosuđe trebalo ustanoviti „tko je plaćao“ i „poticao nasilje“.  

Utvrđivanje tih činjenica, bez političkih pritisaka, bilo bi od goleme važnosti za jačanje autoriteta pravosuđa. No, ostala je znakovita i gotovo nezapažena jedna druga nedavna Lagumdžijina izjava. On je rekao: “Ako netko misli na mala vrata ovdje snijeti jaje koje će se izleći u troglavu aždaju, neka to zaboravi.

Nismo zainteresirani za (takvu) perspektivu u EU i NATO“. Lagumdžija je to kazao za vrijeme rasprava o prijedlogu Rezolucije EU Parlamenta, koja je u međuvremenu i usvojena, a kojom se izražava protivljenje podjeli Bosne i Hercegovine ali istodobno se zagovara njena federalizacija i protivi centrističkoj  tendenciji uređenja Bosne i Hercegovine kakva je prepoznata u sarajevsko-bošnjačkim elitama.  

Čini se kako je europsko STOP centrističkom, odnosno unitarističkom uređenju BiH, uznemirilo šefa SDP-a te je on zaprijetio čak  i odustajanjem Bosne i Hercegovine od integracija u EU i NATO.  

Lagumdžijina poruka zvuči ucjenjivački, jer ona na političkoj ravni znači da ako BiH neće biti ustrojena onako kako on i njegovi istomišljenici žele onda „nismo zainteresirani za perspektivu u EU i NATO“.

To su ozbiljne riječi koje zrcale  geopolitičkim  implikacijama. Lagumdžija se nije izjasnio u kojim bi to integracijama vidio BiH mimo EU-a i NATO-a. Ovakvom izjavom Lagumdžija je dao poticaja razmatranju  (ne)skrivenih geopolitičkih ambicija prema BiH kojima osim EU i NATO-a, svoje krojenje Balkana očituju   tursko-islamske i rusko-srpske pretenzije. Kolikogod Lagumdžija bio poznat po retoričkim izletavanjima,  ova njegova najava eventualnog odustajanja BiH od euroatlantskih integracija ipak se ne može olako zaobići pošto je izgovorena kroz usta aktualnog ministra vanjskih poslova BiH. Ovakve izjave, kao što je Lagumdžijina, zapravo, funkcioniraju i kao opomena Europskoj uniji i NATO-paktu da bi BiH mogla postati hrana geoplitičkim raljama koje nemaju euroatlantski predznak, ukoliko se iz Bruxellesa budu pasivno promatrala zbivanja na Balkanu.

Ima se razloga očekivati robusniju diplomatsko-političku ofenzivu EU-a i NATO-a usmjerenu prema Bosni i Hercegovini. U protivnom, najnovije nasilje možda neće biti posljednje niti najmanje zlo koje zahvatilo BiH.

No, vratimo se  rezoluciji EU Parlamenta kojom se izražava protivljenje centrističko, odnosno unitarnom uređenju BiH a zagovara njena federalizacija. Autorica rezolucije njemačka zastupnica u EU Parlamentu Doris Pack je objašnjavajući usvajanje tog dokumenta rekla: „Hrvati u BiH kažu i mislim da im to nitko ne može proturječiti da Komšić nije izabran većinom glasova Hrvata. Radi se o Lagumdžijinoj stranci (SDP-u koja je predložila Komšića za člana Predsjedništva BiH), koja tvrdi da ima sve narode, ali oni su iskoristili Komšića kako bi to mjesto uzeli konstitivnom narodu Hrvatima. To je jako problematično“.  

Doris Pack se, također, nije ustručavala otvoreno osporiti i uspostavu platformaške vlasti Federacije BiH. „To je provedeno na način da Hrvati ne mogu biti zadovoljni. Nije uzeta u obzir većina hrvatskih birača“, istaknula je ona. Ovime  Doris Pack nije rekla ništa novoga, ali njezina izjava, kojom se dijagnosticira srž problema u BiH, važna je pošto se njome potvrđuje internacionalizacija slučaja neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH.  

Čini se kako upravo internacionalizacija problema u vezi s gaženje prava Hrvata u BiH žulja Lagumdžiju, jer su on i njegov SDP, u kooperaciji sa SDA-om dali golemog udjela u instaliranju Komšića za člana Predsjedništva BiH i nametanju platformaške vlasti, ne mareći za glasačku volju Hrvata.

Ta i takva opasno nepoštena rabota, što potvrđuje i rezolucija EU Parlamenta i Doris Pack,  odjeknula  i u europskim metropolama kao bumerang njezinim sarajevsko-bošnjačkim autorima.

Na poseban način golica pokušaj razjarenih prosvjednika da unište zgradu Predsjedništva BiH u središtu Sarajeva. Ta je zgrada, koju je u prepoznatljivom zapadnom stilu  projektirao arhitekt Josip Vancaš, niknula 1886. godine za vrijeme Austrougarske uprave u BiH.  

Nije li, eventualno, vrag odnio šalu pa je Gospodnje 2014. godine, na stotu obljetnicu sarajevskog atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, meta uništenja bila velebna zgrada prozapadne arhitekture koja je podignuta za vrijeme Austrougarskog carstva.

Jesmo li to na djelu vidjeli simptome  fizičkog uklanjanja tragova zapadne civilizacije u BiH?  Nedaj Bože!

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
9. veljače 2014.