08
Sat, Aug

Pejo Gašparević
Typography

Piše Pejo Gašparević

Mato Neretljak i ja  razmjenili smo nekoliko rečenica i o zavičajnim posavskim temama. Ja sam podsjetio da sam iz Domaljevca kojeg kao i Posavinu beskrajno volim, a Mato je sličnim riječima uzvratio za svoje posavske rodne  Matiće.

neretljak gasparevic„Mogu otkriti jednu malu tajnu,  lako je moguće da već u proljeće Hajduk bude gost u našoj Posavini i nadam se da ćemo svi uživati“, rekao mi je Mato.
 
Podsjetio sam kako u Posavini ima mnogo hajdukovaca kojima je drago što se on ponovno vrati u među  splitske bile. „Točno je, imamo dosta hajdukovaca u Posavini i hvala tim ljudima što me podržavaju i što su uvijek uz mene“, uzvratio je Neretljak.


Na moje pitanje kako se osjeća nakon povratka u Hajduk iz kojeg  je otišao prije sedam godina  igrati u inozemstvo, Mato je kazao da se  Splitu  osjeća  kao kod svoje kuće.„Ovdje uživam i nadam se da ću i dalje uživati“, dodao je.


Među izloženim fotografijama  s likovima hrvatskih sportskih asova je i jedna na kojoj je Dugandžić ovjekovječio trenutak slavlja Mate Neretljaka.

Dugandžić objašnjava da ga je na fotografije pod nazivom “Krik“ inspirirala Blanka Vlašić  kada je snažno kriknula nakon što je na Poljudu u rujnu 2010. godine preskočila 205 centimetara i pobjedila na Atletskom kupu kontinenata.  Blanka je rekla kako je ponosna što je upravo ona potaknula Dugandžića na fotografske snimke krika sportaša. „Krik govori više od tisuću riječi, teško je opisati  koliko emocija stane u jedan krik i drago mi je što je Dugandžić uspio publici približiti takve trenutke“, kazala je Blanka Vlašić.

pejo blanka1

{jathumbnail off}
Osobno sam bio na Poljudu tog rujanskog dana 2010. godine. Kada se Blanka vinula preko ljestvice postavljene na 205 centimetara kriknula je  tako snažno da je glas  odjeknuo kao u filmovima o Tarzanu. Puni stadion je eksplodirao od oduševljenja, a Blanka je ustavši sa doskočne strunjače otrčala na atletsku stazu i ondje najprije kleknula a zatim i legla od ushićenja.

Takvi se veličanstveni trenuci urezuju u trajno sjećanje onih koji koji ih priređuju - sportašima, ali i onih koji kao publika nazoče velikim sportskim dostignućima.
 
U kompliciranom i stresnom novinarskom poslu, u kojem se nailazi na brojne poteškoće i nerazumijevanja, medijski trudbenici imaju rijetku priliku guštati. Za mene je druženje s našim Posavcem Matom Neretljakom i najboljom hrvatskom sportašicom Blankom Vlašić bila opravo jedna od takvih rijetkih situacija – guštanje.


Pravi sportaši, poput Mate i Blanke, obnavljaju jednostavnost i životni optimizam.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
24.  2. 2012.