Hrvatska naginje u desno

Piše: Pejo Gašparević

Karamarko je  ocjenio da je nakon najnovijih lokalnih izbora  Hrvatska „opet poplavila u najboljem smislu te riječi“, kontrirajući na taj način izjavi Ive Josipovića (SDP) od prije nekoliko godina da će Hrvatska „pocrvenjeti“.

Ove „obojene“ izjave u metaforama imaju svoj dublji smisao pošto se plava boja povezuje s izvornim hrvatskim vrijednostima dok u crvenoj boji mnogi vide ideološki derivat komunizma. „Imamo se čemu radovati, jer mogu reći da smo mi doista pobjedili“, naglasio je Karamarko u svojoj prvoj izjavi nakon što su objavljeni rezultati najnovijih lokalnih izbora.

Milanović je, pak, izjavio kako ne može biti „pretjerano zadovoljan“ rezultatima lokalnih izbora.
„Ja sam odgovoran za sve, ne skrivam se, tu sam i moram preuzeti odgovoprnost“, istaknuo je Milanović  komentirajući rezultate izbora. Milanoviću se treba udjeliti kompliment  što je jedan od rijetkih političara visokog profila, ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama regije, koji je ovako jasno i glasno priznao vlastitu krivnju. Milanoviću se spočitava da se previše uplitao u određivanje kandidata za lokalne izbore te da su upravo kandidati koje je on „gurao“ doživjeli neuspjeh. Posebice mu se zamjera što je uoči predizborne kampanje za kandidata za zagrebačkog gradonačelnika instalirao aktualnog minitsra zdravlja Rajka Ostojića umjesto već prvobitno kandidiranog šefa zagrebačkog SDP-a Davora Bernardića.

Ostojić, je istini za volju, prošao u drugi izborni krug, ali mu se daju promilske šanse za uspjeh pošto ga je u prvom krugu aktualni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji se ponovno kandidirao za tu dužnost, porazio s razlikom od dvadest i pet posto glasova.  Milano viću se u grijeh ubraja i kandidatura SDP-a za župana istarskog Damira Kajina kojemu se u drugom izbornom krugu u srazu sa IDS-ovim kandidatom Valterom Flegom ne daju gotovo nikakve šanse.  Osim toga tipujući na Kajina, koji je do nedavno bio član IDS-a (Istarskog demokratskog sabora) Milanović je, po mišljenju analitičara,  pridonio narušavanju dugogodišnjih  partnerskih i koalcijskih odnose SDP sa IDS-om.

No, čini se kako se Milanovićeve priznate  greške ne mogu smatrati jedinim uzrocima pada ugleda aktualne vlasti u Hrv atskoj koalicije lijevog centra pod vodstvom njegova SDP-a. Korijeni stagniranja su mnogo dublji i imaju svoju genezu od samog dolaska na vlast ove koalicije krajem 2011. Tada je za prvog poptrpedsjednika Vlade i ministra gospodarstva postavljen Radimir Čačić (Hrvatska narodna strnaka –HNS) što je mnoge iznenadilo  jer  Čačić je već tada  mađarski sud progonio zbog  prometne nesreću u toj zemlji u kojoj su dvije osobe poginule. U međuvremenu Čačić je osuđen i na zatvrosku kaznu. Postavljati za potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva čovjeka pod sudskim progom druge države doista  nezrelo i, nije pretjerano reći, politički pogubno po onoga tko aranžira takova kadrovska rješenja.

Akteri sadašnje vlasti lijevoga centra u Hrvatskoj godinama  su s pravom kritizirali korupciju i lopovluk koji se bio uvukao u HDZ, te su obećavali poštenje u obnašanju vlasti. No, i ovaj puta se ispostavila kako je obećanje ludom radovanje jer u samo nešto više od godinu dana vladanja dvoje ministara je upravo zbog sumnji u mešetarenje moralo odstupiti s dužnosti. Nedavno je takva sudbina zahvatila ministra turizma Veljka Ostojića  nakon medijskih otkrića da je sudjelovao u manipulativnoj kupovini atraktivnog zemljišta kod Rovinja.
 
Prvobitno kupljenom zemljištu za cijenu od milijun kuna vrijednost porasla na 25 milijuna kuna pošto je uz Ostojićevo sufliranje donešen takav prostorni plan koji je podigao cijenu tom njegovom zemljištu. Ministrica zaštite okoliša Mirela Holy je, pak, prošlog ljeta morala napustiti tu dužnost nakon što je ustanovljeno da je e-mail porukom tražila od uprave Hrvatskih željeznica (HŽ) holdinga da se ne daje otkaz poslovnoj tajnici ureda predsjed nika uprave te kompanije. Čini se, da polagano prolaze vremena kada se iz ministarstkih fotelja spašavala nečija koža.
 
No, po mojem shvaćanju, padu popularonsti sadašnje vlasti lijevog centra u Hrvatskoj najviše su kumovali ideološki razlozi. Ta je vlast  taknula u jednu od najdubljih rana hrvatskog naroda 20. stoljeća- Bleiburg.  Odlučivši ukinuti pokroviteljstvo Sabora Republike Hrvatske nad obilježavanjem masovnih zločina što su ih Titovi partizani po nehumanoj nmaredbi tog  maršala  počinili na Bleibrškom polju i Križnom putu nakon završetka Drugog svjetskog rata, vlast lijevoga centra zabila je sebi autogol kojim sebi trasira poraze najprije na nedavnim izborima za Europski parlament, sada i na lokalnim izborima, a po svoj prilici takav ishod neće moći izbjeći niti na parlamentarnim izborima 2014. godine.  

Začuđujuće je i teško shvatljivo donošenje odluke o ukidanjuu poktroviteljstva nad obilježavanjame partizansko-komunisttičkog masakra na Bleiburgu i Križnom putu, unatoč  Rezoluciji Europskog parlamenta  o europskj savjesti i totalitarizmu. Tom Rezolucijom, donesenom 2009. godine, o tvoreno se osuđuju i nacistički i komunistički zločini. Između ostalog u toj se Rezoluciji navodi da su „od samog početka europske integracije bile odgovor na patnje koje su nanijele dva svjetska rata i nacistička tiranija koja je dovela do Holokausta,  i širenja nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima u Srednjo i Istočnoj Europi“. Također se ovom Rezolucijom poziva na „otkrivanje i ocjenjivanje zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima“  te da je cilj toga pomirenje koje se, kako je precizirano, „može postići prihvaćanjem  odgovornosti, moleći za praštanje i njegovanje moralnih obnova“.

Vlast lijevog centra u Hrvatskoj odvažila se ukinuti i posebnu komisiju za utvrđivanje komunističkih zločina.  To je ponukalo  njemačke novinare da za vrijeme posjete njemačkog predsjednika Joachima Gaucka Zagrebu u prosincui 2012. godine uiptaju hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića za razloge ukidanja te komisije.

Josipović je odgovorio da se Hrvatska bavi suočavanjem s prošloću, kako s Drugim svjetskim ratom, komunističkim zločinima tijekom „nekoliko desetljeća nedemokratske vladavine“ tako i zločinima iz najnovije prošlosti.
Zapravo, znakovito je da su njemački novinari pokazali više zanimanja za komunističke zločine u Hrvatskoj nego što to čini većina  domaćih novinara u toj zemlji.

Zanemarivati zločin gotovo je jednako kao i proizvoditi ga.

Za GIP piše Pejo Gašparević
20. svibnja 2013.