Anto Pranjkić je novinar i angažirani intelektualac koji znalački kreira ideje i usmjerava ih u realiziranje. On raspolaže ogromnom radnom energijom, posebice u angažmanu za rodnu Bosansku Posavinu. Anto posjeduje snažnu individualnost u svojem djelovanju ali istodobno je i zahvalan suradnik koji umije prihvatiti zamisli i istajališta i od suradnika.
Takav njegov angažman, koji je kombinacija individualnosti i timskog djelovanja, izvire iz Antine zauzetosti za OPĆE DOBRO ZAVIČAJNE POSAVINE. Zapravo, po mojem shvaćanju, želja za doprinos OPĆEM DOBRU ZAVIČAJNE POSAVINE je ključna pokretačka sila koja potiče Antu na njegovu angažiranost.
Predložio sam Anti intervju u kojem bi se napravila inventura djelovanja u Gospodnjoj 2021. koja je na izmaku. Anto smatra kako hitno treba osnovati Posavsku novinsku agenciju, a za Svjetski kongres Općine Domaljevac - Šamac i Dijaspore kaže da je odlična stvar koju treba proširiti na cijelu Posavinu.
Evo tog intervjua, u kojem sam zbog poštivanja medijskih standarda Antu oslovljavao s "Vi" iako smo u međusobnoj komunikaciji na "ti."
PG: -Prije godinu dana u Zagrebu je osnovan Posavski književni krug. Gospodine Anto kao inicijator osnutka tog književnog kruga kako biste ocijenili prvu godinu njegova djelovanja?
AP:- Nakon samo godinu rada naš je Krug stekao reputaciju jednog od najrespektabilnijih književnih društava u Republici Hrvatskoj, najprije kroz nagrade koje su dobili naši članovi: Pejo Šimić i Duško Jelaš, potom kroz izuzetno uspješnu organizaciju natječaja domoljubne poezije „Posavino, volim te kao majku”, te niza poziva na sudjelovanje na književnim večerima i tribinama. Posebno raduje organizacija kulturne manifestacije „Posavina Vukovaru” u kojoj su svoj doprinos dali naši književnici koji do tada nisu javno nastupali. Zadovoljan sam i činjenicom da smo izdali nekoliko djela.
PG: - Ovaj Posavski književni krug iznikao iz Društveno-kulturne platforme za Bosansku Posavinu čiji ste vi također pokretač. Na koji način uspijevate spojiti aktivnosti društveno-kulturne platforme i Književnog kruga?
AP:- To je u biti jedna organizacija. Članovi Posavskog književnog kruga su članovi Društveno-kulturne platforme za Bosansku Posavinu i kroz ovu godinu dana se moglo vidjeti da je to jedno tijelo te da se sve radi u organizacijskom smislu preko Društveno-kulturne platforme.
PG:- U oba ova projekta prepoznatljiv je Vaš "rukopis". Što Vas inspirira na takav zahtjevan angažman za koji treba izdvojiti puno vremena i energije?
AP: - Ne bih se usudio tako reći. Ovo je „posavski” rukopis, a svi mi dajemo onoliko koliko možemo i djelujemo tamo gdje smo najbolji. Možda u ovom trenutku najviše „potežem” osobno, ali to ne znači da je to samo moj „rukopis”. Prevelik je to projekt da bi ga mogao nositi samo jedan čovjek. Istina je da sam ja najprepoznatljiviji član, jer sam i medijska osoba u profesionalnom smislu, ali to ne znači da drugi manje rade. Možda i više, samo se to ne vidi.
PG: - U protekloj godini međunarodne nagrade "Književno pero" dobili su predsjednik Posavskog književnog kruga Pejo Šimić za zbirku "Nebeske vibracije" te Ljubica Rogulj za zbirku priča "Bonaca sna" u nakladi KERIGME-PIA Zagreb u kojoj ste također angažirani. Kako tumačite dobivanje ovih vrijednih literarnih nagrada autorima iz Vašeg miljea?
AP:- Njihove nagrade ne bih vezao za sebe osobno, samo onoliko koliko je moja recenzija mogla utjecati da se djela vrednuju na način na koji to treba učiniti. I Pejo i Ljubica rade mnogo i njihove nagrade su plod njihova rada,a to što su u mojoj blizini meni godi i sretan sam zbog toga. Godi kad kažu da su obje knjige koje su osvojile „Književno pero” za recenzenta imale moju malenkost.
PG: - Premda mlada , nakladnička kuća KERIGMA - PIA osnovan je 2018. godine, primjetno je da je u samo nekoliko godina postojanja taj nakladnik unio izdavački dinamizam naslova duhovnog, domoljubnog dječjeg sadržaja još neobjavljenih autora. To je zahtjevan posao koji traži mnogo vremena za iščitavanje literature koja kandidira za objavljivanje. Kako uspijevate sve to organizirati?
AP: - Više ne uspijevam te sam nakladničku kuću na ravnanje prepustio mladoj i samozatajnoj književnici Sanji Pažin. Ona je od samih početaka našega postojanja. Vrlo je kvalitetna i nadarena i siguran sam da će raditi puno bolje nego mi. Naravno, mi stariji ćemo biti tu. Sanja je inače ove godine proglašena za drugu najbolju mladu književnicu u Hrvatskoj i to je uistinu veliko priznanje i njoj i nama.
PG: - Anto, osim Vaše bliskosti literaturi i zauzetosti za literarna događanja Vi inicirate i društvena događanja koja se odnose na Zavičajnu Bosansku Posavinu. U rujnu ove godine u Zagrebu je održan Znanstveni skup "Bosanska Posavina: jučer, danas, sutra" za čiju organizaciju ste u priličnoj mjeri podmetnuli svoj leđa. Odakle crpite toliki entuzijazam?
AP: - Entuzijazam za Posavinu crpim iz posavskog kamenca koji mi je ugrađen u razum. Taj kamenac je ugrađen svima nama, samo što neki ne žele ga osjetiti i krenuti, ali uvjeren sam da svi mi volimo svoju ravnicu. Malo nas remete te razne priče o našoj Posavini, pa se malo gubimo, ali moramo biti svjesni da je Posavina uvijek bila i da će uvijek biti. Koliko ćemo se zalagati za nju i koliko ćemo mi u njoj biti je samo naša stvar. Onoliko koliko se budemo zalagali tako će nam i biti. Najlakše je reći: sve je propalo, a tamo naši ljudi i danas žive, pogotovo u Orašju, Domaljevcu, Odžaku, Brčkom. Ne smijemo generalizirati i zaboravljati dio Posavine koji pripada FBH i Distriktu, ali se moramo itekako zalagati i za dio koji je u Republici Srpskoj, očito u puno težoj situaciji, ali mi se toga ne smijemo odreći i kad bi potpuno znali da tamo nema povratka, a to trenutno ipak nije istina. Teško je, ali nije nemoguće. O tome govore stotine onih koji žive na tom području, a naši su Hrvati. Mi se svoga ne smijemo odricati. Oni koji su izgradili život negdje drugdje sigurno se neće vratiti, možda jednom kad odu u mirovinu i kad srce povuče.. Svima nam to treba biti jasno, ali ne smijemo odvraćati druge od povratka. Nažalost i to se čini.
PG:- Pridodamo li ovim Vašim aktivnostima i Vaš novinarski angažman dobiva se slika o Vašem svestranom aktivizmu. Kako se nosite s tako brojnim obvezama?
AP: - Nije lako. No, dobro organiziran čovjek stiže gotovo na sve. Ponekad mi bude žao supruge, ali iako je Dalmatinka dobro razumije naše zalaganje za bolje sutra, a i sama vidi da nam je i današnjica labava. Daje mi potporu i ona mi je uz dragog Boga najveća snaga i naravno prijatelji, a ima ih na sve strane. Hvala svima.
PG:- Vaša privrženost Zavičajnoj Bosanskoj Posavini je neupitna pa me to navodi na pitanje - kako gledate na aktualno stanje u Bosanskoj Posavini koja ima brojnu Dijasporu?
AP:- Tu moramo biti iskreni najprije prema sebi samima, a onda i prema drugima. Naša dijaspora postoji od kako je Tito otvorio granice, pa i prije. Za vrijeme drugog svjetskog rata i neposredno poslije veliki je broj naših ljudi otišao vani. Žive po cijelom svijetu. Nema gdje nema Posavljaka ili Posavaca. Moramo biti pošteniji prema svojoj dijaspori. Oni vole svoju Posavinu. Neki od njih su vrlo utjecajni i mogu i hoće pomoći, ali mi im moramo stvoriti uvjete da mogu uložiti, a to je povjerenje. Moramo povratiti povjerenje koje su neki oduzeli. Vi u Domaljevcu radite krasan posao organiziraju Svjetski Kongres Općine Domaljevac-Šamac i Dijaspore, to treba proširiti na cijelu Posavinu. Zamislite, iz Posavine je poniklo ili tamo rođeno 358 doktora znanosti, koji žive u svim područjima cijeloga svijeta. Među deset najbogatijih Hrvata u Hrvatskoj trojica su iz Bosanske Posavine. Imamo ljude koji proizvode liftove, najbolje građevince u svijetu, liječnike... Tko to ima? Nažalost, veze su loše. I zato je nastala Platforma da nas pokuša okupiti. Onoliko koliko to bude moguće. A ako ne uspije. Ok. Imat ćemo čistu savjest. Mi smo barem pokušali. Drugi nisu ni to, a mogli su.
PG: - Kako bi, po Vašem mišljenju, trebalo razvijati suradnju Zavičaja i njegove Dijaspore?
AP: - Pod hitno trebamo osnovati Posavsku novinsku agenciju i pokrenuti portal. Preko društvenih mreža širiti veze i povezivati se. Zajednički nastupati i moramo mnogo raditi. Bez rada nema ništa. Platforma je za malo vremena uspjela „iskamčiti” sudjelovanje u proglašenju Izvorne glazbe zaštićenom od strane UNESCO-a tamo imamo svog predstavnika. Nije bilo lako, ali rad može sve.
PG: - Možete li nam za kraj, reći nešto o Vašim planovima u 2022. godini?
AP:- Moji osobni planovi su vezani za posao kojim se profesionalno bavim. To je rad na Hrvatskoj radio televiziji i rad u Programu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Sretan sam kada mogu napraviti reportažu o svom Novom selu, Plehanu, Tolisi, Garevcu, Boću, Tramošnici, ili Živinicama, Kotor varoši, Ljubuškom. Svi hrvatski krajevi u BiH su naši. Ne smijemo se dijeliti. Oni koji nas dijele kad-tad puknut će kao lubenice. Mi se moramo držati zajedno i to je jedini način da stignemo do cilja.
Volio bih što više Posavljaka ili Posavaca upoznati u novoj godini i napraviti što više u smislu sudjelovanja u radu Platforme koju izvrsno vodi Ilija Guberac, čovjek koji se zalaže i financijski i organizacijski.
Iskoristio bih ovu prigodu da svim ljudima dobre volje zaželim sretne i blagoslovljene Božićne i Novogodišnje blagdane.
Za Posavinu.org razgovarao: Pejo Gašparević
29. prosinca 2021.