04
Tue, Aug

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipJe li konačno došlo vrijeme da se komunizam i praktično smjesti u isti vrijednosni rang sa fašizmom kao najvećim zlom 20. stoljeća? Postoji potreba za postavljanjem takvog pitanja jer je  u zemljama bivšeg komunističkog carstva, a posebice na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Ukorijenjena politička i medijska navika prešućivanja komunističkih zločina. No, čini se kako  ne samo antifašističko nego i antikomunističko  usmjerenje, koje prati proces ujedinjavanja Europe, u konačnici dovodi u istu ravan fašizam i komunizam.


Državno vodstvo Republike Hrvatske, zemlje koja je nedavno završila pregovore o ulasku u Europsku uniju,  po prvi je puta  službeno obilježilo i stradanja koja je proizvodila komunistička vlast. Predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor je, u povodu obilježavanja 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, otkrila spomen ploču na zgradi bivšeg zatvora u Staroj Gradiški u znak sjećanja na političke zatvorenike – žrtve komunističkog režima, stradale u tom zatvoru.  Premijerka Kosor je i u Macelju  ispred spomen crkve Muke Isusove otkrila  spomen ploču također u znak sjećanja na žrtve komunističkog režima stradale u  tom mjestu. “Klanjamo se, s velikim poštovanjem, žrtvama nacizma, odnosno ustaškog režima u Hrvatskoj, ali nastojimo sada otvoriti vrata za istrage o komunističkim zločinima i da to ne bude tabu tema. Da se jednako otvoreno o zločinima i zločincima progovori”, istaknula je premijerka Kosor.  U ove dvije rečenice premi
jerke Kosor   izražena je neodgodiva civilizacijska neophodnost za raskrinkavanjem i komunističkih zločina te da se o fašističkim i komunističkim zločinima i zločincima  “jednako otvoreno progovori”.


I predsjednik Republike Hrvatske Ivo Jospipović  se oglasio u povodu Europskog dana  sjećanja na žrtve svih totalitarnih I autoritarnih režima. “Ideologije poput fašizma, nacizma i komunizma dovele su do stvaranja totalitarnih,  nedemokratskih i autoritarnih režima koji su iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta”, rekao je Jospipović. Treba primjetiti da su i u njegovoj rečenici  fašizam, nacizam i komunizam svrstani u isto društvo kao režimi koji su “iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta”.


Svojim neprikrivenim ocjenama fažizma i komunizma kao zločinačkih totalitarnih režima, predsjednik Josipović i premijerka Kosor daju iznimno važan doprinos nužnom preoblikovanju svijesti, posebice onih političkih elita i njihov medijskih opslužitelja koji još nisu stekli sposobnost  distanciranja od komunističke ostavštine i boljševičkih metoda.  Boljševizirana  politička svijest, po činjenicama koje nudi aktualna politička pozornica, posebice se žilavo ugnijezdila u Bosni i Hercegovini. Način na koji je koalicija “platformaških” stranaka predvođena SDP-om  formirala vlast u Federaciji BiH sudara se sa demokratskim europskim tekovinama poštivanja većinske glasačke volje (Hrvata)  i baca nas u naručje oživljavanja političke podobnosti kakva je prakticirana u komunističkim režimima od  Lenjinovih i Staljinovih  do Titovih vremena. A isticanje Titovog portreta u uredu jednog ot trojice članova najvišeg državnog tijela – Predsjedništva BiH, gledajući iz perspektive  europskih gibanja, ne može se ocijeniti drugačije do  političkim unazađivanjem Bosne i Hercegovine. Upravo je Tito zaštitini znak komunističkog režima, kakav nailazi na osudu civilizirane Europe i kojeg se, po zloćudnim totalitarnim učincima, svrstava uz bok fašizmu i nacizmu. Nerazumno je i proturiječno zagovarati europejstvo a istodobno u uredu isticati portert komunističkog diktatora Tita.  Ne može se  istodobno biti Europejac i Titoist. Bosnu i Hercegovinu će također sustići obveza obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava utvrđenog Deklaracijom Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. godine.

Ta je Deklaracija potvrđena 2009. godine  i posebnom odredbom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu. Nužno je primjetiti kako je   Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu prožeta  antifašističkim ali i antikomunističkim opredjeljenjem.  Taj antifašistički ali antikomunistički duh ilustriran je, primjerice, rečenicom u kojoj se navodi da su “od samog  početka europske integracije bile odgovor na patnje koje su nanijele dva svjetska rata i nacistička tiranija koja je dovela do Holokausta i širenja nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi”.   Dakle, posve je jasno rečeno da su europske integracije odgovor “nacističkoj tiraniji” i “širenju  nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima”.
Ovom se Rezolucijom, između ostalog, izražava žaljenje “što je 20 godina nakon raspada komunističkih diktatura u Srednjoj i Istočnoj Europi, pristup dokumentima koji su od osobne važnosti ili potrebni za znanstvena istraživanja još uvijek bezrazložno ograničen u nekim državama članicama”, te se poziva “za pravi napor u svim zemljama članicama prema otvaranju arhiva, uključujući  i one iz bivše službe unutarnje sigurnosti, tajne policije i obavještajne agencije”.  Jasno je da su meta ove  odredba iz Rezolucije  i  zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije jer će ih uključivanje u Europsku uniju obvezati na otvaranje UDB-inih KOS-ovih arhiva.  Uvid u UDB-ino i KOS-ovo “štivo” dublje će rasvijetliti pravu narav Titova komunističko-jugosalvenskog režima.


I na kraju  bacimo pogled na još jedno stajalište iz ove Rezolucije u kojem se izražava uvjerenje “da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, moleći za praštanje i njegovanje moralne obnove”.
Biblijski rečeno – tko ima uši neka čuje, tko ima oči neka vidi!

Za Posavinu piše Pejo Gašparević
24. 8. 2011.