Prva autorska knjiga Pape Franje objavljena na hrvatskom jeziku „Korupcija – Zlo našeg vremena“ ima se smatrati prvorazrednim kulturološkim ali i duhovnim događajem. Već svojim naslovom „Korupcija – Zlo našega vremana“ ova knjiga, koju je objavila splitska nakladnička kuća Verbum, na iznimno sugestivan način upozorava na planetarnu pogubnost korupcije kao rak-rane naše epohe.
Piše: Pejo Gašparević
Filozof Siren Kierkegaard ispravno je primjećivao kako postoje knjige čiji naslovi sve govore te ih gotovo nije potrebno niti čitati pošto im je sadržaj sublimiran u naslovu.
Knjiga Pape Franje „Korupcija - Zlo našega vremena“ mogla bi se uklopiti upravo u takvu Kierkegaardovu sortu knjiga koje na poseban način opečaćuju njihovi naslovi. No, unatoč naslovu knjige „Korupcija - Zlo našega vremena“ koji pogađa „u sridu“ i koji „sve govori“, iščitavanjem 50-ak stranica njezina sadržaja je nemjerljiv dobitak za čitatelja. Autor na duhovno pronicljiv i jednostavan način iporučuje čitatelju dubins
ku sliku „zla našega vremena“ , to jest korupcije.
Nekadašnji kardinal Buenos Airesa, sadašnji Papa Franjo navodi: „Grijeh se oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega treba biti izliječena“. Drugčije rečeno, po tumačenju Pape Franje u hijerahiji zla korupcija zauzima više mjesto nego li grijeh kojega se može oprostiti dok to nije slučaj sa korupcijom koju treba liječiti. Raščlanjujući potencijale koruptivnog zla, Papa Franjo ističe kako korumpiran čovjek uvijek pokušava održavati privid.
„Korumpiran čovjek ne percipira svoju korupciju. Doagađa se isto što i sa zadahom: tko od njega pati, nije ga svjestan. Drugi ga osjećaju i trebaju mu ukazati na njega. Isto tako korumpiran čovjek teško može izići iz svojeg stanja zbog unutarnjeg grizodušja“, piše Papa Franjo. Ove njegove riječi dovoljno govore sama za sebe i ne zahtijevaju dodatni komentar.
Nadalje Papa Franjo ističe kako korumpirana sredina i korumpirana osoba ne dopuštaju rast u slobodi.
„Korumpiran čovjek ne priznaje bratsvo ili prijateljstvo već suučesništvo. Za njega ne vrijedi ni ljubav prema neprijatelju, ni distinkcija koja postoji u temelju staroga zakona:ili prijatelj ili neprijatelj. On se kreće u parametrima suučesnika ili neprijatelja“, smatra Papa Franjo. Iz ovih Papinih rečenica kipti evanđeoska snaga.
Na poseban je način zanimljivo promišljanje Pape Franje o korupciji osoba posvećenog života. On o tomu kaže: „Najgora je korupcija najboljih. To se može primjeniti na korumpirana redovnika. A da ih ima, ima ih. Da ih je bilo, dovoljno je čitati povijest. U raznim redovima koji su tražili REFORMU ili koji su je proveli bilo je korupcijskih problema u manjoj ili većoj mjeri“.
Ovakvim razmišljanjem Papa Franjo priznaje postojanje korupcije i među redovnicima. Korupcijske probleme on adresira na one redovnike koji su tražili ili proveli REFORMU. Dakle, Papa Franjo nije impresioniran REFORMATORIMA, to jest onima koji se upuštaju u preoblikovanja kršćanskog naukovanja.
Među najdojmljivije poruke Pape Franje u knjizi „Korupcija – Zlo našega vreman“ ubrajam navod u kojem on kaže da svaki oblik društvene korupcije „nije ništa drugo doli posljedica korumpirana srca“.
Dakle, prljavo srce zagađuje našu epohu. U kriznim vremenima nosači dobra postaju rijetki pojedinci koji su sačuvali čisto srce. Ne upuštaj se u zagađivanje srca jer ćeš postati smeće. Povećana zagađenost srca proizvodi zbunjenost čovječanstva. Korupciji suprostavljam pjesnikove riječi: „U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezati kad je zlo s duga otezanja već uzelo maha“.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
2. lipnja 2013.