27
Mon, Jan

Pejo Gašparević
Typography

Kakav se razvoj političkih prilika može očekivati u Hrvatskoj nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora?  To izbori 2015se pitanje čini prvorazrednim pošto je ishod izbora takav da pruža širok repertoar  smjerova u kojima bi se mogla kretati politička pozornica u Hrvatskoj. Najzaslužniji za  iscrtavanje  iznimno zanimljive političke slike u Hrvatskoj svakako je Most nezavisnih lista.

Piše: Pejo Gašparević

Osvojivši, prema još uvijek neslužbenim podacima, 19 zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru,  Most je sebe stavio u središte političkih kombinatorika u kojima HDZ-ova  Domoljubna koalicija sa osvojenih 59 mandata i SDP-ova koalicija Hrvatska raste sa 56 mandata, nisu u mogućnosti bez Mosta   prikupiti 76  mandata potpore  potrebnih za natpolovičnu većinu od ukupno 151 zastupnika, a na temelju koje bi se formirala buduća Vlada Republike Hrvatske. Drukčije rečeno, Most trenutačno drži ključeve za sastavljanje  nove Hrvatske vlade.

Takva pozicija Mostu daje priliku da se etablira kao veliki igrač u rješavanju poteškoća s kojima se suočava Hrvatska ali istodobno se u takvoj poziciji skrivaju i potencijalne zamke koje  mogu zaustaviti njegov  trenutačni politički uzlet. Most nezavisnih lista  je hibridna politička grupacija sastavljena od ljudi različitih svjetozanorskih  opredjeljenja ;  od ljevičarsko-liberalnih do desničarsko-narodnjačkih. U takvoj,  metaforički rečeno, krvnoj slici Mosta istodobno je i njegova snaga ali i slabost.  Snaga se ogleda u potrebi premošćivanja dubinskih ideoloških  podjela u hrvatskom društvu te Most upravo sa svojom širokom lepezom svjetozanorski različitih sastavnica može biti instrument  takvih nastojanja.

No, slabost se očituje u opasnosti da svjetonazorska raznovrsnost involvirana  u Most upravo  njemu oduzme kompaktnost i zajedništvo potrebno za donošenje velikih odluka. Prva provjera stvarne snage i dometa  ideološki razuđenog Mosta bit će njegova odluka kome će se prikloniti u sastavljanju nove Hrvatske vlade.  Prikloni  li se SDP-ovoj koaliciji to bi moglo potaknuti nezadovoljtsvo „desnog  krila“ Mosta, i obrnuto – prikloni li se  HDZ-ovoj koaliciji to bi moglo izazvati otpor  njegovog „lijevog krila“. Most, za sada,  ima izborni uspjeh ali njegova zrelost o kompentenciji za veliku igru još nisu potvrđeni u praktičnom suočavanju sa izazovima.

Ali, Most jeste osvježavajuća politička činjenica u Hrvatskoj koja je svojim izbornim uspjehom poslala poruku velikim igračima, to jest  HDZ-u i SDP-u da se mora ići u „bolne rezove“ radi gospodarskog oporavka Hrvatske i projiciranja hrvatskog društva u kojem neće dominirati političko-stranačka podobnost nego je nužno  u državnim ustanovama i tvrtkama afirmirati   stručnost sposobnost kadrova i njihovu kompetentnost  kao ključni kriterij. Posve je jasno da  će Most, ustraje li u takvim svojim nastojanjima,  zadobijati simpatije i političke i medijske javnosti što bi moglo proizvoditi  njegovu sve veću političku moć na budućim izborima.

Kada se to kaže, onda je ponovno nužna doza opreza jer eventualno tvrdo odbijanje Mostovog koaliranja i sa SDP-ovom i sa HDZ-ovom koalcijom, a upravo je  tako u predizbornoj kampanji zvučao čelnik Mosta Božo Petrov,   moglo  bi  producirati političku blokadu u Hrvatskoj koja bi dala poticaja i HDZ-u i SDP-u za eventualno stvaranje velike HDZ-SDP koalicije a u takvoj kombinatorici Most bi ispao iz igre i ostao praznih ruku. S druge strane, angažman  Mosta može biti okidač za burna previranja unutar SDP-a ili HDZ-a. Kako? Priklonili se Most HDZ-u to bi značilo ispadanje SDP-a  iz igre u formiranju  Vlade ali i porast nezadovoljtsva u toj stranci što bi vjerojatno otvorilo dubinske unutarstranačke raskole  sa neizvjesnim ishodima konačnog raspleta. Priključili se, pak, Most SDP-u to bi značilo frustriranje HDZ-a i otvaranje nesuglasja u toj stranci, također sa neizvjesnim konačnim ishodom.

Dakle, trenutačna politička situacija u Hrvatskoj, nakon izbora je takva da svatko od pretendenata na vlast potencijalno  može biti i veliki dobitnik ali jednako tako i golem gubitnik. Međutim, niti to ne mora nužno biti kategoričan zaključak jer Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a, smještena je na osjetljivom geopolitičkom prostoru koji od nje traži stabilnost bez većih političkih potresa, s obzirom na potrebu obuzdavanja izbjegličke krize koja nagriza temelje Europske unije. Takva svijest, koja  svoje zagovornike ima i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji,   može možda dati i ključno usmjerenje  poslijeizbornim akterima na potrebu formiranja nove vlade bez  dubljih međusobnih konfrontacija.

Čini se kako bi  najprije HDZ-ovoj koaliciji,  kao relativnom izbornom pobjedniku,  predsjednica Republike  Hrvatske  Kolinda Grabar mogla dati  priliku za predlaganje mandatara nove Vlade.  U tom trenutku  i praktično prestaje predizborna kampanja u kojoj se svašta govorilo, a počinje prakticiranje politike kao umijeća mogućeg. A u politici je kao i u sportu- ništa nije nemoguće.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
9. studenoga 2015.{jathumbnail off}