20
Mon, Jan

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipImenovanje Vjekoslava Bevande za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, pozitivna je vijest  u nastupajućoj 2012. godini, ali tim činom nije uspostavljena institucionalna ravnopravnost Hrvata u BiH. 

Ustoličavanjem Bevande (HDZ BiH) za predsjedatelja Vijeća ministara BiH slomljen je otpor koalicije SDP-SDA koja je u proteklih petnaest mjeseci, koliko je prošlo od izbora, pokušavala svim silama na tu dužnost imenovati onog kandidata koji bi bio po ukusu tih dviju stranaka, a ne po većinskoj glasačkoj volji Hrvata.  

Svježa su sjećanja s koliko su strasti SDP i SDA pokušavali na čelo Vijeća ministara instalirati Slavu Kukića, kandidata, pristojno  rečeno, upitnih  kompentencija i  referenci za tako odgovornu dužnost kao što je predsjedatelj Vijeća ministara.  Upravo su SDP-ovi i SDA-ovi članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Bakir Izetbegović zdušno glasovali za propalu Kukićevu kandidaturu, da bi sada isti taj dvojac državnih čelnika promjenio pilu naopako dajući podršku HDZ-ovom kandidatu Bevandi.

 Znakovito je da je ovaj obrat u držanju SDP-a i SDA uslijedio nakon što je aktualni predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić (SDP)  boravio u posjeti Sjedinjenim Američkim Državama gdje se sastao i sa državnom tajnicom Hillary Clinton.  Razgovaralo se, kako je izvješćeno, i o potrebi žurnog formiranja Vijeća ministara BiH. Po Komšićevim izjavama Hillary Clinton je naglasila da se „trenutno stanje mora riješiti u što kraćem roku“, a  onima koji nisu spremni za dogovor „treba nastaviti bez njih“.

I dosita, nakon ovog upozorenja,  Vijeće ministara BiH je uspostavljeno po žurnom postupku tako što je za predsjedatelja Vijeća ministara imenovan kandidat HDZ-a, a ne SDP-a. Ima li se u vidu kako je Hillary Clinton  svoju  poruku,  da će se nastaviti bez onih koji nisu spremni za dogovor,  izručila SDP-ovoj političkoj perjanici Komšiću, onda se trasira putanja zaključku da se to upozorenje  prije svega i odnosilo na tu stranku.  

Takav zaključak up orište pronalazi i u  izjavama predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije, datim nakon Komšićeva povratka iz Sjedinjenih Američkih Država, da je ta stranka spremna ići u opoziciju. Čini se kako u vodstvu SDP-a jako dobro znaju zašto je na raport u Sjedinjene Američke Države pozvan upravo Komšić, te da su shvatili značenje poruke Hillary Clinton.  

„Smekšavanje“ SDP-ovih stajališta  očituje se i u Komšićevim istupima po povratku iz višednevne posjete  Sjedinjenim Američkim Državama.  Komšiću, koji se u dosadašnjih  pet godina koliko je član Predsjedništva BiH nikada nije sastao sa onim dužnosnicima koji su u BiH dobili većinsku glasačku potporu Hrvata, i koji je pokazivao neosjetljivost na nacionalnu neravnopravnost Hrvata a veličao  građanski koncept BiH, sada, nakon povratka iz Washingtona govori kako rješenje krize vidi „u približavanju ova dva koncepta“  (nacionalnog i građanskog).

U Komšićevim i Lagumdžijinim  najnovijim istupima nema više ni primisli da bi od tri hrvatska minis tarska mjesta u Vijeću ministara trebalo jedno pripasti kandidatu SDP-a, iako su donedavno ustrajavali na takvim zahtjevima. Sva tri ministarska mjesta dodijeljena su kandidatima dva HDZ-a, stranaka koje su osvojile najviše glasova Hrvata.  To znači kako je u aktualnom formiranju novog Vijeća ministara propao pokušaj  stranačkog dvojca SDP-SDA da se i na državnoj razini formira vlast po „platformaškom“ modelu iz Federacije BiH gdje su stranke koje su dobile većinsku glasačko potporu Hrvata istisnute iz vlasti a umjesto njih instalirane marionetske stranke i dužnosnici koji nemaju izborni legitimitet Hrvata.  

U konačnici imenovanje Bevande (HDZ) za mandatara Vijeća ministara, te još dvojice hrvatskih ministara iz dva HDZ-a,  pruža informaciju kojom se (ne)izravno priznaje da je „platformaška“ vlast na razini Federacije BiH krupan politički promašaj onih koji su sudjelovali u formiranju takve federalne vlasti.  U tom „krupnom promašaju“, koji je dodatno zakomplicirao ionako zam ršene prilike u BiH,  svojeg udjela ima i međunarodna zajednica zato što je  nedopustivo pasivno promatrala gažanje glasačke volje jednog od tri konstitutivna naroda. Drukčije rečeno,  formiranje Vijeća ministara BiH - pri čemu je poštovana većinska glasačka volja Hrvata, daje dodatnu argumentaciju da se „plaformaška“ federalna vlast, iz perspektive Hrvata, ima smatrati nametnutom.  U politici se nametnute stvari  uklanjaju koristeći pri tomu sve raspoložive demokratske alatke.

Nastavku političke bitke za ravnopravnost Hrvata u BiH pogoduju i novogodišnji medijski istupi predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i novoizabranog hrvatskog premijera Zorana Milanovića.

„Ono što iz svoje obveze temeljem Ustava RH, ali prije svega kao kao dobar susjed i prijatelj očekujem od Bosne i Hercegovine, jest da Hrvati u BiH budu institucionalno ravnopravni. Hrvati u BiH nisu manjina, oni su jedan od tri konstitutivna naroda. Bosna i Hercegovina je i njihova država“, istaknuo je Josipović.

Milanović je svoje premijersko gledanje na poziciju Hrvata u BiH artikulirao ovim riječima:“Naš je načelan stav da se Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost koju oni trenutačno nemaju. To je dugoročno neodrživo, kako sa stanovišta  njihovih interesa, tako i sa stanovišta hrvatskog državnog interesa“.

Ovaj analitički uradak zaslužuje sljedeći završetak: Hrvati u BiH jesu izvrgnuti političkom nasilju, ali nisu bačeni u beznađe.

Za posavinu.org piše Pejo Gašparević
7. 1. 2012.