Njemačko-Britanski pokušaj preoblikovanja BiH

Piše: Pejo Gašparević

To je prva zajednička njemačko-britanska diplomatska inicijativa usmjerena prema BiH i upravo ta činjenica daje dodatnu težinu ovom angažmanu. Njemačko-britanski ministarski dvojac nije se odlučio na diskreciju, odnosno na ono što se u pristupu rješavanja kompliciranih političkih nesporazuma zove tajnom diplomacijom, nego  je ponudio otvoreno pismo što znači kako su njegovim sdržajem ciljali na što je moguće  veći javni učinak  iznešenih zamisli. Drukčije rečeno, čini se kako su Steinmeier i Hommond svoju inicijativu projicirali s namjerom ne samo da utječu na političare u BiH, nego prije svega na javnost koja je nezadovoljna stanjem u BiH.  U ovom slučaju, dakle, javnosti se namjenjuje uloga alatke kojom se želi  smekšati tvrdoća političara.

Uočljivo je da dvojice ministara naglašavaju nužnost  širih  reformi  u BiH  te  posebice treba primjetiti  sljedeći dio njihovog  zajedničkog  pisma upućenog  građanima: „Zato smo predložili da EU  traži od političara koje ste vi izabrali da se obvežu na dva načina: pismenom izjavom kojom se obvezuju na provođenje institucionalnih reformi na svim razinama države, koje su osmišljene kako bi je učinile funkcionalnom i omogućile joj efikasniji rad s EU, te prihvaćanjem obveza da će s EU dogovoriti mapu puta za opsežan plan reformi kojim će Bosna i Hercegovina napredovati na putu pridruživanja Europskoj uniji, uključujući i provedbu Kopenhaških kriterija, političkih i ekonomskih“.

Ova  združena njemačko-britanska inicijativa zvuči ambiciozno jer se njome zagovara „provođenje isntitucionalnih reformi na svim razinama države“ te najavljuje „opsežan plan reformi“  radi bržeg pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Zagovaranje institucionalnih reformi „ na svim razinama države“  i  najavljivanje „opsežnog plana reformi“ može se iščitavati i kao signal da službeni  Berlin i London sadašnji dvoentitetski ustroj BiH i županijski(kantonalni) ustroj Federacije BiH, te jednonacionalni ustroj Republike Srpske ne smatraju svetom kravom.  Takvo iščitavanje uporište pronalazi u formulaciji kojom se cilja na institucionalne reforme „na svim razinama države“, a ne samo ovog ili onog entiteta. Diplomati takvog ranga iz tako važnih zemalja, kao što su ministri vanjskih poslova Njemačke i Velike Britanije, zasigurno znaju što rade i vode računa o uobličavanju svojih fomrulacija te stoga njihovo usmjerenost na institucionalne reforme „na svim razinama države“ ima potencijal krupne novosti. Izvori kažu kako bi se institucionalnom reformom „na svim razinama države“  trasirala staza za uklanjanje institucionalne neravnopravnosti Hrvata u BiH, ili, kako bi neki rekli, uspostavu takve izborne jedinice koja bi jamčila Hrvatima u BiH da im se ubuduće ne mogu nametati platformaške vlasti, Komšići u Predsjedništvu BiH, Vlajkiji u Republici Srpskoj.  Krčenje puta za ustoličavanje institucionalne ravnopravnosti Hrvata u BiH  reformom na „svim razinama države“, dakle, isijava poruku kako bi eventualno takav reformski zahvat  dodirnuo oba entiteta i ne bi se usredotočio samo, primjerice, na Federaciju BiH. Jasno je da bi takvi eventualni  zahvati mogli naići na otpor u Republici Srpskoj, ali treba imati u vidu da je u ovu je incijativu svoja leđa podmetnula britanska diplomacija koja je tradicionalno  bliska srpskim elitama.  

Upravo ta bliskost u ovom slučaju, prema tumačenju izvora, može biti mehanizam za smekšavanja  srpskih stajališta. U igri nisu samo odnosi unutar BiH i na Balkanu nego se radi i o širim geoplotičkim rivalstvima.  Združena njemačko-britanskla diplomatska incijativa u kojoj se spominju institucinalne reforme u BiH „na svim razinama države“ uslijedila je u jeku europsko- ruskih nesuglasja glede stanja u Ukrajini. Rusija je sebi iz Ukrajine  priopojila Krim što izaziva nezadovoljstvo u europskim metropolama, jednako kao što nezadovoljstvo u zapadnim strukturama raste i sve učestalijim Ruskim pretenzijama za obnavljanje svojeg utjecaja an Balkanu. Također se iz vida  ne smije ispustiti niti činjenica da je zajednički diplomtski angažman službenih Berlina i Londona u vezi BiH pokrenut nakon što je nedavno u za predsjednika Turske izabran  Recep Tayyip Erdogan koji postaje sve teže, metaforički rečeno, štivo za Zapad i čije pretenzije prema BiH i Balkanu imaju svoju publiku. U takvoj geopolitičkoj konstelaciji ambicija prema BiH, u kojoj Rusija ali i Turska ne sjede skrštenih ruku, Europska unija i NATO bi mogli postajati sve udaljenija mogućnost za BiH.

Stoga je iznimno važno da se u njemačko-britanskom zagovaranju institucionalnih reformi „na svim razinama države“ spominje i provedba Kopenhaških kriterija kojima se naglašeno ističe nužnost poštivanja ciljeva Europske unije.  Tri glavna Kopenhaška kriterija donijelo je Europsko vijeće 1993 godine na zahtjev bivših komunističkih država koje žele postati članice Europske unije. Na prvom mjestu je politički kriterij kojim se traži stabinost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i „prihvaćanje političkih ciljeva EU“. Slijedi gospodarski kriterij koji zahtijeva postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva, te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose sa konkurentnim pritiscima i „tržišnim zakonitostima unutar EU“. Trećim, pravnim kriterijem potiče se usvajanje „cjelokupne pravne stečeine EU“.

Uočljivo je kako se u svakom od tri Kopenhaška kriterija upozorava zemlje bivšega komunističkog lager, žele li popstati članice Europske unije, onda se moraju i politički, i gospodarski i pravno usmjeriti na EU, a ne na Rusiju ili Tursku.

Zajedničko javno  pismo ministara  vanjskih poslova Njemačke i Velike Britanije već je izazavlo pozornost javnosti. No, ono bi tek moglo dospjeti u fokus zanimanja. Jer, Bosna i Hercegovina je četvrt stoljeća nakon pada komunizma i dalje geopolitički nebranjen prostor.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
9. studenoga 2014.