Odjekivanje kršćansko-islamskih odnosa

Piše: Pejo Gašparević

Bošnjački član Predsjedništva BiH bakir Izetbegović je udijelio komplimete domaćinima ističući kako je „Hrvatska dobro mjesto za život  Bošnjaka muslimana, a način na koji je riješen njihov status može biti primjer i drugim europskim zemljama“.

Izetbegović je naglasio kako znamo „da ćemo na ovom svijetu nastaviti živjeti zajedno, jedni pored drugih ili jedni sa drugima, pa je potpuno pogrešno težiti dominaciji jednih nad drugima“.

Ovakav Izetbegovićev istup na riječkoj svečanosti otvaranja Islamskog centra, ima se smatrati  ispravnim jer je točno kako je „Hrvatska dobro mjesto za življenje Bošnjaka“, a također je točno da je „potpuno pogrešno težiti dominaciji jednih nad drugima“.

Takvoj Izetbegovićevoj retoričkoj korektnosti demonstriranoj u Rijeci nema se što prigovoriti.  No, ima se razloga očekivati prakticiranje takvih načela i u Bosni i Hercegovini.

Primjenimo li Izetbegovićev riječki princip  po kojem je  „potpuno pogrešno težiti dominaciji jednih nad drugima“ i na prilike u BiH, onda nalijećemo na raskorak između riječi i djela.  Ako je potpuno pogrešno, a jeste,  „težiti dominaciji jednih nad drugima“, onda to znači da je upravo u BiH prakticirana ta pogrešnost i neprihvatljiva  „dominacija jednih nad drugim“   izborom u dva mandata većinom bošnjačkim glasovima člana Predsjedništva BiH  iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića.

Ukoliko je poptuno pogrešno „težiti dominaciji jednih nad drugima“,  onda se takva pogrešnost očitovala i u ponašanju dominantno bošnjačkog SDP-a i upravo Izetbegovićeve  bošnjačka Stranke demokratske akcije (SDA) kada su skrojili  „platformašku  vlast“ u Federaciji BiH u koju su uključene stranke i političari bez većinske glasačke potpore Hrvata. Dakle, nameće se nepobitan zaključak da su upravo s motivacijom bošnjačke političke dominacije Hrvatima u BiH podmetnuti i Željko Komšić i „platformaška vlast“. Ne ponovilo se!
 
Bilo bi od goleme važnosti za perspektive Bosne i Hercegovine da Izebegovićevo riječko protivljenje „dominciji  jednih nad drugima“ označi i odustajanje od ambcija za Bošnjačkom dominacijom u BiH, preciznije u Federaciji BiH,  te da se  stvore okolnosti u kojima bi se moglo ustvrditi kako je  „BiH dobro mjesto za življenja  Hrvata“.  

Pretvaranje Bosne i Hercegovine u  mjesto za  „dobro življenje Hrvata“, naravno i Bošnjaka i Srba i ostalih,  nadilazi stranačke i nacionalne dimenzije jer je u igri nešto mnogo krupnije – odnosi između kršćana (u konkretnom slučaju Hrvata katolika) i muslimana. Onemogućavanje ravnopravnosti Hrvata u BiH znači sputavanje katoličanstva. To je igra s visokim stupnjem rizika  ne samo po ideju BiH, nego i regionalne ali i globalnije kršćansko-islamske odnose.

Limitirati katočičanstvo u BiH znači zaboravljati plemenito i uporno zauzimanje pokojnog Pape Ivana Pavla II za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine i zaustavljanje ratnog  krvoprolića onda kada je to bilo najpotrebitije. Akcije Pape Ivana Pavla II  glede Bosne i Hercegovine posijale su neotuđiva pravo ravnopravnog tretiranja i katoličanstva u BiH. I točka!  To pravo ne podliježe nikakvom relativiziranju.

Još je jedna poruka na riječkom otvaranju Islamskog centra ima narav principijelnosti, ali globalnijih dosega. Radi se o istupu glavnog tajnika Hrvatske biskpuske konferencije (HBK)  mons. Enca Rodinisa. On se skupu obratio sugestivno i susretljivo s „braćo muslimani“ rekavši kako ga raduje  „zrelost riječkog i hrvatskog ozračja u kojem je zajamčena i sloboda vjeroispovijedanja i omogućena gradnja bogomolja“.  

Pri tomu je mons. Radinis pozvao „sve one koji mogu utjecati, da se založe da bi se i u zemljama u kojima su muslimani većinski narodi, omogući kršćanima da dižu svoje bogomlje“.   

Ovakav poziv  ima se smatrati neophodnim jer javnost u zemljama jugositočne Europe je pretežito uskraćena za informacije o drami koju proživljavaju kršćani u, kako je rekao  mons. Rodinis, „zemljama u kojima su muslimani većinski narodi“. Defcit takvih informacija posebice je izražen u BiH. To daje povoda da se o selektivnom medijskom pristupu zbivnajima „izvan mojeg sokaka i moje mahale“ povede  argumentirana rasprava u kojoj bi sudjelovali medijski djelatnici, ali i telozi, sociolozi, jednom riječju kvalificirani stručnjaci koji bi u smirenom  ozračju uz međusobno uvažavanje imali što za reći.

Javnost  u BiH  ima pravo saznati, primjerice, da  je saudijska „vjerska policija“ za protekli Badnjak upala u diplomatski prostor strane zemlje i uhitila 41 stranog državljanina - kršćana spriječivši ih u proslavi Božića

Na prošli Badnjak u sjevernoj Nigeriji ubijeno je 12 kršćana i zapaljene su dvije crkve. Domaća javnost je također uskraćena za informacije da je u Nigeriji u većinskim muslimanskim područjima u posljednje četiri godine ubijeno više od tri tisuće ljudi pretežito kršćana.  

Nedavno je ugledni The Daily Telegraph upozorio kako se kršćanstvo na Bliskom istoku, nakon dvije tisuće godina postojanja, suočava sa istrebljenjem.  
Tko gleda usko, taj  vidi suženu sliku.

Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
4. svibnja 2013.