Naš suradnik Pejo Gašparević je za portal Vijesti.ba kao gost komentator analizirao aktualne političko- vjerske odnose u BiH i na Balkanu sagledavajući ih u širem globalnijem kontekstu. Čitateljima našeg portala prenosimo sadržaj ove analize.
Najnoviji prijedlog dominantno bošnjačkih stranaka kojim se zagovara smanjenje uloge Doma naroda Federacije BiH kreira nove zamršenosti u hrvatsko-bošnjačkim odnosima. Vodstva Stranke demokratske akcije (SDA), Socijaldemokratske partije (SDP) BiH, Saveza za bolju budućnost (SBB) i Demokratske fronte (DF) odlučile su zajedno predložiti promjene Izbornog zakona tako što bi se reducirale ovlasti federalnog Doma naroda.
Četiri stranke su se na ovakav zajednički prijedlog odlučile pokušavajući udovoljiti zahtjevu Ustavnog suda da se iz Izbornog zakona, za izbore predviđene u listopadu ove godine, maknu one odredbe koje su omogućavale da u taj Dom naroda u kvoti za hrvatske zastupnike budu izabrani i Hrvati za koje su većinom glasovali Bošnjaci. Političko je i demokratsko pravo svake stranke, ili skupine stranaka kao što to u ovom slučaju riječ, da iznose vlastite zamisli o izmjenama Izbornog zakona. No znakovito je kako su ove četiri stranke uspjele postići jednoglasje zagovarajući smanjenje uloge Doma naroda Federacije BiH, iako su njihova vodstva zahvaćena međusobnom netrpeljivošću.
Ova četiri stranačka vodstva u većini se stvari doimaju, metaforički rečeno, kao rogovi u vreći, ali kada treba zatražiti smanjenje ovlasti federalnog doma naroda onda se njihova međusobna razmimoilaženja zanemaruju i svi pušu i isti rog. Također treba primijetiti kako je ovaj stranački četverac ideološki hibridan pošto ga čine stranke koje se žele smatrati konzervativno-narodnjačkim (SDA I SBB) i stranke koje sebe vide u socijaldemokratsko-lijevom političkom spektru (SDP i DF). Neformalna koalicija tako raznorodnih stranaka samo u slučaju traženja smanjenja ovlasti Doma naroda Federacije BiH, i protivljenje tomu stranaka s hrvatskim predznakom okupljene u Hrvatskom narodnom saboru (HNS) BiH, pružaju nam informaciju kako se bošnjačko-hrvatski nesporazumi u vezi izbornog zakona nastavljaju produbljivati. Javna očitovanja predstavnika stranka s hrvatskim predznakom okupljenih u HNS-u BiH govore kako oni u Domu naroda federalnog parlamenta, na temelju uputa Ustavnog suda, vide kakvu-takvu makar minimalnu institucionalnu zaštitu ravnopravnosti Hrvata u BiH, preciznije rečeno u Federaciji BiH.
Čini se kako je četvero-stranačko zagovaranje smanjenja ovlasti Doma naroda Federacije BiH politička igra iznimno visokog rizika koja doprinosi slabljenju ideje BiH koja se temelji na nacionalnoj ravnopravnosti. Potkopavanjem temelja nacionalne ravnopravnosti stvaraju se predispozicije i za međuvjerska raslojavanja. Kvarenje međunacionalnih i međuvjerskih odnosa u BiH u „domaćoj produkciji“ moglo bi imati i svoj međunarodni odjek pošto vjerski identiteti imaju sve veću podršku u izbornim bazama osobito onih zemlja koje su kroz povijest imale svoje geopolitičke aranžmane na Balkanu. Primjerice, aktualni predsjednik Turske (zemlje koja za vrijem Otomanskog carstva stoljećima gospodarila Balkanom) Recep Tayyip Erdoğan svoju zauzetost za politički islam svojedobno je artikulirao izjavom: „Džamije su naše kasarne, kupule su naši štitovi, munare su naše bajunete, a vjernicu su naši vojnici.“ Javna je tajna kako je Erdogan, što diskretno što javno, uzor mnogim bošnjačkim političarima u BiH. Bakir Izetbegović je prije četiri godine rekao kako Erdoganova pobjeda na izborima u Turskoj predstavlja „pobjedu milijardu musliman od Kaira do Bosne i Hercegovine.“
Čini se kako je mađarski premijer Viktor Orban, čija je stranka Fidesz nadavano uvjerljivo pobijedila na parlamentarnim izborima, trenutačno najreprezentativniji odgovor političkog kršćanstva iz Europe na Erdoganov političko-islamski uzlet. Orban u svojim istupima u kojima se protivi masovnom useljavanju migranata u Europu iz Afrike i Arapskog svijeta, redovito ističe važnost kršćanstva za opstojnost Mađarske u Europe.
„Europljani smatraju kršćansku kulturu izvorom njihovog ponosa i snage, a kršćanska kultura definira njihove svakodnevne vrijednosti,“ poručio je nedavno Orban. Gledajući iz vizure odnosa u BiH, Orbanovo zauzimanje za kršćanske vrijednosti može imati važnost jer je on sada dodatno učvrstio svoju političku moć u zemlji (Mađarskoj) koja je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bila dio Austrougarske monarhije koja tada gazdovala i Bosnom i Hercegovinom. Povijesni sentiment, ali i aktualni regionalni i globalni izazovi, mogli bi pogodovati umnožavanju Orbanove političke publike u Hrvatskoj te u hrvatskom narodu u BiH.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin koji je na izborima u ožujku ove godine uvjerljivo pobijedio s čak 75 posto glasova birača, ne skriva svoju povezanost s političkim kršćanstvom. On tvrdi kako „bez kršćanskog morala, koji je duboko usađen u ljudima tisućama godina, izgubit će se ljudsko dostojanstvo.“
„Zbog toga mi smatramo kako je prirodno, da očuvamo te moralne vrijednosti,“ poručuje Putin.
Putinova političko-kršćanska zauzetost u pravoslavnoj varijanti također nije bez refleksija na Balkan jer je na čelu moćne države koja za vrijeme sovjetskog komunističkog režima gospodarila interesnom sferom na jugoistoku Europe. Putinovi simpatizeri u političkim elitama Srbije i Republike Srpske i uopće među Srbima s obje strne Drine, zapravo su antene koje prihvaćaju ruske geopolitičke signale te ih isijavaju i na području BiH.
Erdoganovo, Orbanovo i Putinovo trijumfalističko zadobivanje masovne potpore u biračkim bazama njihovih zemalja s osloncem na vjeru, preciznije kazano – na islam i kršćanstvo, bez primjetnih naznaka da bi im u sadašnjim okolnostima netko mogao ugroziti takav primat, na površinu izbacuje pitanje: jesmo li zagazili u epohu u kojoj se obavlja smjena ideologija? Nisu li, zapravo socijaldemokracija i liberalizam, kojim se kite oni u BiH što se busaju u ljevičarska prsa, već sada samo političke etikete kojima istječe rok trajanja? Četveročlana stranačka grupacija, koja želi umanjiti ulogu Doma naroda Federacije BiH, ilustrira tendenciju kako politička povezivanja po kriteriju „ljevičari“ ili „desničari“ nije od prvorazredne važnosti u BiH. Presudnijom se pokazuje činjenica da se političke relacije (pozadinski) programiraju s uporištem u religiji. No, tu leži i šansa za miroljubivost jer u religijama su pohranjeni i rudnici plemenitosti.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
Stavovi izrečeni u ovom članku su autorovo osobno mišljenje, ali ne i stavovi ovog Portala.