03
Mon, Aug

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic naslovnicaJe li na pomolu buđenje gepolitičkog sagledavanja sudbine Hrvata i u Bosni i Hercegovini i snažnija zaštita od nastavka njihova daljnjeg rasturanja kao jednog od tri ravnopravna naroda?

Piše: Pejo Gašparević

Takvo pitanje golica, posebice nakon što  briokratizirani politički Zagreb opsjednut ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, koja bi se trebala upriličiti ovog ljeta, već godinama, blago rečeno, zanamaruje  očigledno obespravljivanje hravskog naroda u BiH.  

Nedostatak bilo kakvog suvislijeg geopolitčkog i geostrateškog držanja političke klase u Hrvatskoj pokušava na poseban način nadomjestiti Domovinski stožer Zavjeta za Hrvatsku .

Taj je Stožer, prilokom  nedavnog predstavljanja „Strateških polazišta za oslobađanje Hrvatske od unutarnje agresije“ x naglasio kako treba „stalno isticati da je zaštita hrvatskog naroda u BiH na prvom mjestu hrvatskih strateških interesa“.  

U okolnostima veličanja skorašnjeg ulaska Hrvatske u Europsku uniju kao tobože sudbonosnog čina, u čemu združeno sudjeluje vladajuća ali i najveći dio oporbene političke elite i mainstream mediji u Hrvatskoj, proglašavanje Hrvata u BiH glavnim hrvatskim strateškim interesom, a ne Europske unije, hrabar je i dobrodošao glas kojim se razbija tradicionalna navika Hrvata da se nekritički zavedu  „širim integracijama“.

 Iako je u sadašnjim povijesnim (ne)prilikama Europska unija, čini se, neizbješna zadatost, koja ima svoje prednosti ali i nedostatke, nju se ipak, što je i Domovinski stožer Zavjet za Hrvatsku, ispravno zapazio, ne smije isturati na prvo mjesto važnosti ipred sudbine jednog naroda, u ovom slučaju Hrvata u BiH.  

Gledajući dugoročnije,  nezaobilazno se nameće  pitanje – kakva je to korist od fondova Europske unije ako se pri tomu na milost i nemilost prepuštaju Hrvati u BiH bez da im se pomogne u zaštiti njihovih prava? Drukčije rečeno, skorašnjim ulaskom Hrvatske u EU, ni u kom slučaju se ne smije nastaviti otuđivanje službenog Zagreba od poteškoća s kojima se suočavaju Hrvati u BiH. Naprotiv,  nakon ulaska Hrvatske u EU, službeni će se Zagreb, ma tko bio na vlasti, smatrati pozvanim ambicioznije diplomatski i politički angažirati u prevladavanju stanja očaja u koje sve dublje zapadaju Hrvati u BiH.

Ulaskom Hrvatske u EU neće nestati pretenzije Republike Srpske (RS) za osamostaljivanjem tog eniteta niti će Bošnjaci odustati od nakana za svojatanjem Bosne i Harcegovine. Aktualni predsjednik RS-a Milorad Dodik svako malo ističe kako će referendum o sudbini tog entiteta, što bi u konačnici značilo njegovo osamostaljenje i izdvajanje iz BiH,  „uvijek biti u opticaju“.

Sudbina Hrvata i Bošnjaka u RS-u nije u vidokrugu Dodikovih preokupacija. S druge strane predsjednik Svjetskog bošnjakog kongresa i donedavni vjerski poglavara Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić sve poduzetnije Bosnu i Hercegovinu vidi kao „bošnjačku državu“. Cerić bez uvijanja ističe kako se „zna čija je BiH, ona je zemlja Bošnjaka i svih ostalih koji je vole“.   

Drukčije rečeno, u Cerićevim zamislima  Bošnjake se ustoličuje za gazde Bosne i Harcegovine a Hrvate i Srbe za raju. Zapravo, postavlja se pitanje tko je taj tko će određivati volili netko BiH ili ne i po kojem će se to kriterijima određivati? Odgovor smo već vidjeli uspostavom „platformaške“  vlasti kada su združenim bošnjačkim naporima SDP-a i SDA i uz blagonaklonost  međunardone zajenice, nemilosrdno  pogaženi izborni rezultati Hrvata a u vlast instalirani oni Hrvati koji su po bošnjačkoj volji. Indikativna je  šutnja bošnjačkih političkih elita na zagovaranje autonomije većinski bošnjačkog Sandžaka koji se nalazi na razmeđu Crne Gore i Srbije.

Među glasnim zagovornicima autonomaških  tendencija Sandžaka je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukrlić, kojem kao i Dodiku, nije stran referendum. „Kad bi sada proveli referendum u Sandžaku, 80 do 90 posto bošnjačkog stanovništva bi podržalo autonomnu regiju Sandžak“, tvrdi Zukorlić. Znakovoto  je da bošnjačke političke i intelektualne elite, koje tako bučno regiraju na svaki spomen institucionalne ravnopravnosti ili autonomije Hrvata u BiH proglašavajući to neprihvatljivim, istodobno  prešućuju prizivanje autonomije Sandžaka. Takav virus dvostrukih kriterija može imati razarajuće učinke po ideju BiH kao zemlje ravnopravnih naroda i građana.

Na pozornici u BiH odvijaju se višestruki procesi razaranja hrvatskih nacionalnih interesa, od kojih su dva ključna i izvoru iz nepravičnog Daytonskig sporeazuma:  RS-ovsko posrbljavanje tog eniteta i bošnjačko pobošnjakiziranje Federacije BiH. Osim toga, gubtiku političkog samoupouzdanja Hrvata u BiH pridonose i magloviti potezi međunardne zajednice kojoj Bosna i Hercegovina služi kao poligon za treniranje   globalističkih kombinatorika kršćansko-islamskih odnosa.

No, u čerupanju ravnopravnosti Hrvata u BiH  ne malog udjela imaju i vlastiti politički autogolovi. Ničim se ne može opravdati, primjerice, gubljenje hrvatskih pozicja načelnika općina u Vitezu (Srednja Bosna) i Odžaku (Posavina) na prošlim općinskim izborima i to u okolnostima kada je postojala neponovljiva prigoda da se spriječavanjem rasipanja glasova krene u političku protuofenzivu i počne oporavak, a ne daljnje drobljenje, hrvatskih perspektiva u BiH. Nesmotreno gubljenja političkog utjeca u Srednjoj Bosni i Posavini nastavak je prakticiranja vlastitih, ali uznemirujućih, političkih mana.

Time se, htjeli ne htjeli, šalje poruka  da se Srednju Bosnu i Posavinu eventualno ne vidi u geoplitičkim koordinatama Hrvata u BiH.  Dva HDZ-a, koja sebe svrstavaju u glavne zaštitinke hrvatskih interesa u BiH, ali i akteri „platformaške“  vlasti, nisu nikad i nigdje od Hrvata  dobili  odobrenje za bilo kakvo političko-teritorijalno blefiranje ili kockanje  sa perspektivama tog naroda. Striktno govoreći, u hrpi stranaka i strančica u BiH koje se nazivaju hrvatskim, nužna je transformacija političke svijesti  u korist stvarne brige za interese Hrvata U BiH.  

Nepopustljiva strančarenja proizvode opasne političke limite. Tako se utire putanja u nevažnost.

Pejo Gašparević
03. 03. 2013.