Najava zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića kako će na sljedećoj sjednici Gradske skupštine predložiti preimenovanje Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske predstavlja nastavak institucionalne demistifikacije Josipa Broza Tita. Ovo Bandićevo obećanje o micanju imena maršala Tita s trga u središtu Zagreba uslijedilo je dvije godine nakon što je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović maknula Titovu bistu iz svojeg ureda.
Piše: Pejo Gašparević
Uklanjanje obilježja s likom i imenom Josipa Brza Tita iz institucija i javnih prostora u Republici Hrvatskoj je posve opravdano jer "crvenom diktatoru" ne može biti mjesta u institucijama države hrvatskog naroda kojeg su Tito i njegov komunistički režim demografski demolirali masovnim likvidacijama.
Ovdje ću po prvi puta s čitateljima podijeliti sjećanja na jedan moj razgovor s velikanom hrvatskog glumišta Fabijanom Šovagović 1988. godine u Sarajevu. Šovagović je sudjelovao na tadašnjem poznatom kazališnom festivalu MESS kojeg sam kao novinar pratio te sam ga zamolio za izjavu a on mi je rekao da dođem u kafić u Skenderiji. U kasnijim noćnim satima došao sam ondje i zatekao Šovagovića s mnoštvom drugih glumaca i persona iz kazališno - umjetničkog svijeta. Na njegov poziv sjeo sam za stol gdje i on bio te mi je polutiho rekao da ne žurim s izjavom jer "ima noći" a najprije treba nešto popiti. On je pio pivu, te sam i ja odlučio pratiti ga.
Prvih dva tri sata bila je neobvezna ćakula o novinarstvu, sportu, umjetnosti praćena s nekoliko tura pive. Ali kad se glumačko-boemska svita počela rasipati Šovagović me je pogledao svojim prostrjelnim svjetlucavim očima i energično pitao: "Gdje si ti rođen?" Odgovorio sam mu u Domaljevcu, blizu Orašja i Šamca, na što mi je on uzvratio da smo oba Panonci jer on je rođen u Ladimirevcima kod Valpova. Moj odgovor kao da je kliknuo u njegovo skladište informacija. Uslijedila je njegova iscrpna priča o komunizmu, Titu, Jugoslaviji, iako ga nisam poticao na to, ali on je očigledno prepoznavši u meni slušatelja rođenog u području kojeg komunizam i Titova vlast nisu štedjeli, uporno govorio kako će sve to "vrlo brzo propasti." Noćarili smo do zore a on je te Gospodnje 1988. isticao:"Vidjet ćeš sinko da je Tito bio ubojica na Bleiburgu," "Ova Jugoslavija će propasti i nema šesne preživjeti, vidjet ćeš to vrlo brzo..........."
Jako dobro se sjećam te Šovagovićeve, metaforički rečeno, politički angažirane "monodrame u četiri oka" u Skenderiji kao da je to jučer bilo iako je od tada proletjelo 29 godina. Protutnjala su gotovo tri desetljeća a stvari su se dogodile upravo onako kako ih je predvidio glumački bard Šovagović: propali su komunizam i Jugoslavija, za Tita su ustanovljene činjenice da je ubojica. Šovagovićevu priču čuvao sam kao diskreciju i vrlo sam je pažljivo povjerio nekim osobama iz zavičaja (u rodbini i poznanicima) kojima sam mogao sto-posto vjerovati. Tada sam od njih dobio i prva svjedočenja kako su oni u proljeće 1945. (nakon završetka Drugog svjetskog rata) vidjeli na Nađevcima i Kočištima (nazivi Domaljevačkih njiva uz Savu) mnogo ljudskih leševa kako plutaju Savom te da je to povremeno jako zaudaralo pa su ih odgurivali od obale kako bi otplutali i umanjili nesnošljivi vonj. Bila su to trupla onih koje su Titove komunističke vlasti likvidirale kao "narodne neprijatelje" te ih bacali u Savu.
Jedan od rijetkih koji se usudio Titu izravno prigovoriti za masovna poslijeratna smaknuća Hrvata bio hrvatski kipar Ivan Meštrović. Ovaj umjetnik svjetske reputacije tjedan je dana 1959. godine proveo na Brijunima i nekoliko puta u četiri oka razgovarao s Titom. Kako je Meštrović naveo u svojim memoarskim zapisima (pročitao sam ih još prije dvadesetak godina) na pitanje Titu zašto je ubijeno na stotine tisuće Hrvata po završetku drugog svjetskog rata, Tito mu je rekao: "To sam dozvolio da se zadovolje Srbi!" Eto, takvo je bilo komunističko "bratstvo jedinstvo" na kojeg su nasjeli mnogi naivni vjerujući u tu obmanjujuću parolu koja je prikrivala masovna ubojstva, koja je Tito i osobno priznao u razgovoru s Meštrovićem.
Nikad se ne treba umoriti u podsjećanju i na otkriće beogradskog novinara i publiciste Pere Simića objavljeno u knjizi "Tito-fenomen stojeća." Prema Simićevim navodima Tito je u razdoblju od 9. do 12. svibnja, dakle po završetku drugog svjetskog rata, u Bijelom dvoru na Dedinju naredio ubojstva ratnih zarobljenika na Bleiburgu i Križnom putu. Tito je tada pozvao na raport potpukovnika Jeffu Šašića te mu rekao:"Dali smo im priliku da se predaju i da oni koji nisu okrvavili ruke budu amnestirani! Berlin je pao, a oni nam se nisu predali!"
Potom je Tito izravno naredio Šašiću:"Pobiti!"
"Kreni u Sloveniju i Austriju i prenesi ovu naredbu komandantima naših armija!" dodao je Tito obraćajući se Šašiću. Uslijedila su stravične likvidacije na Bleiburgu i Križnom putu gdje su pobijeni zarobljeni Hrvati među kojima je bilo mnoštvo civila, žena i djece ali i onih koji su se tada izjašnjavali kao Muslimani. Bleiburg i Križni put su tvornice za proizvodnju demografskog devastiranja Hrvata od kojih se taj narod još nije oporavio.
Preimenovanje u Zagrebu Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske bit će civilizacijski pomak u razobličavanju "crvenog diktatora.
" Tito i njegov komunistički režim su prijevara u čije su produciranje desetljećima bili upregnuti državni sustav, obavještajne strikture, mediji i školstvo u bivšoj SFRJ.
Demontaža te prijevare zahtjevan je ali plemenit cilj.
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
27. lipnja 2017.