Obilježavanje 100. obljetnice sarajevskog atentata pretvorilo se u (pol)uregionalnu priču rastrgnutu između ceremonije u Sarajevu, gdje je održan koncert Bečke filharmonije, i događaja u Višegradu gdje je tim povodom otvoren Andrićgrad.
Piše: Pejo Gašparević
Takvu ocjenu ne remeti činjenica da je Bečka filharmonija međunarodno ugledna te da je Ivo Andrić, po kojem je nazvan Andrićgrad, nobelovac. To su začini koji donekle popravljaju dojam ceremonije, ali ostaju ipak tek začini. Smrtonosni hici Gavrila Principa ispaljeni 28. lipnja 1914. godina na Austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda pokrenuli su Prvi svjetski rat, a 100. obljetnica tog atentata pokrenula je dolazak na svečanost u Sarajevo tek trojice predsjednika: Ive Josipovića (Hrvatska), Filipa Vujanovića (Crna Gora) i Gjorgi Ivanov (Makedonija) gdje im je domaćin bio predsjedatelj predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Takav polu regionalni skup, te nazočnost premijera Srbije Aleksandra Vučića na događaju u Višegradu gdje je domaćin bio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, dodatno devalviraju ovovremeni značaj Gavrila Principa. Spomen na događaj, koji je prije 100 godina proizveo ratnosvjetsku kataklizmu, pretvorio se u okupljanje bez političkih faca svjetskog renomea koji bi dali globalniju dimenziju ovoj obljetnici. Sarajevski se atentat 100 godina nakon raspao na dva-onaj koji se baštini u glavnom gradu BiH, te onaj koji se obilježava u Višegradu kao Republičko Srpska-Srbijanska priča. Neki bi rekli, sada imamo "federalnog" i "RS-ovskog" Gavrila Principa. Postoji i treći imaginarni Gavrilo Princip, a to je onaj kojeg se nakon 100 godina njegovog atentata više nigdje izvan BiH ne obilježava. To govori da je Gavrilo Princip s jedne strane u međunarodnim razmjerama potrošena priča, a s druge strane na regionalnoj je razini postao instrumentom (ne)dovršavanja povijesnih zbivanja na Balkanu. Recikliranje Gavrila Principa producira tri pogleda na njegov lik i djelo.
Jedni u Principu, pošto je atentat izvršio kao član Mlade Bosne, žele vidjeti heroja za "bosansku stvar", drugi u njemu, pošto je bio Srbin iz BiH, žele projicirati temelje Republike Srpske, a treći u Principu, također zbog pripadnosti srpstvu, žele, pak, vidjeti njegovu agresorsku orijentaciju. Niti jedna od tih triju interpretativnih projekcija Gavrila Principa ne prijanja za istinu jer njegova usmjerenja nemaju nikakve veze niti sa Republikom Srpskom, niti sa državnošću BiH, niti sa agresijom na BiH. Gavrilo Princip je bio politički Jugoslaven sa izrazito antizapadnjačkom orijentacijom. Pucanj Gavrila Principa u Austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda bio je pucanj u Zapad čiji je Ferdinand bio reprezent.
Gavrilo Princip je bio produkt geopolitičkih zamršenosti s početka 20 stoljeća kada se na ideju Jugoslavije gledalo kao na bedem za sprječavanje ambicija Zapada na Balkanu. Atentatorski pucanj Gavrila Principa na austrougarskog prijestolonasljednika govor je onih intelektualnih, političkih i obavještajnih snaga koje su se bavile ideološkim konstruiranjem nesklonosti prema Zapadu. Takve projekcije rezultirale su stvaranjem dviju Jugoslavija koje su bile instrument sovjetsko-ruskog zabadanja klina u trbuh Zapada.
Obilježavanje 100. godišnjice sarajevskog atentata na počeku 21. stoljeća događa se u modificiranim geopolitičkim okolnostima. Rusija i sada, pretendirajući na teritorij Ukrajine, povlači za nos Zapad koji u takvom držanju vidi Ruske prijetnje Europi. No, Gospodnje 2014. godine stasali su novi geopolitički igrači – Kina, koja se želi nametnuti kao glavni rival Sjedinjenim Američkim Državama, i politički islam koji se očituje "arapskim proljećima" i trenutačno sukobima u Iraku i Siriji s pretenzijama stvaranja potpuno novih kalifata u tom dijelu svijeta. To znači da bi eventualno "novom Jaltom" svijet dijelile Sjedinjene Američke Države, Kina i može bit Rusija, dok su gibanja u islamskom svijetu prepuna poznanica i mogućih ishoda. Velika Britanija je izgubila nekadašnji geopolitički potencijal te se Njemačku sve glasnije vidi kao europskog reprezenta u novom geopolitičkom konfiguriranju svijeta. Njemački geopolitički dizajn prema Balkanu očitovao se i za nedavne posjete srbijanskog premijera Aleksandra Vučića Berlinu gdje ga je ugostila kancelarka Angela Merkel. "Srbija i ja, kao premijer, možemo prvi put u našoj povijesti bez okolišanja reći da želimo Njemačku za saveznika", istaknuo je Vučić u svojem autorskom komentaru u utjecajnom Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) točno na dan njegovog sastanka sa kancelarkom Merkel u Berlinu (11. lipnja 2014.).
U svojem iznimno prozapadnom izričaju Vučić je tada rekao kako su Srbi i njihovi političari, među koje je ubrojio i sebe, napravili brojne greške i "nisu razumjeli što se dogodilo nakon pada Berlinskog zida". Drukčije rečeno, Vučić priznaje da su srpske političke elite bile pod uplivom prorusko-komunističkog mentaliteta te da tek 2014. godine shvaćaju da su padom Berlinskog zida još prije 25 godina srušeni komunističko carstvo i rusko-sovjetska interesna sfera u jugoistočnoj Europi. Ta "nova pjesma" (sa zakašnjenjem) službenog Beograda pruža informaciju kako je u državnom vodstvu Srbije na sceni preusmjeravanje ka Zapadu, pošto se vidjelo da iščezavaju Ruske geopolitičke perspektive na Balkanu i ustupaju mjesto Zapadu, dakle Njemačkoj. To Vučićevo nutkanje savezništva Srbije i Njemačke fabricirat će učinke i "s ove strane Drine", preciznije rečeno u Republici Srpskoj čije je vodstvo više puta reklo kako će slijediti međunarodno pozicioniranje Srbije.
U takvim novo nastupajućim okolnostima priča o Gavrilu Principu izgubit će bilo kakvu prestižnost i pretvorit će se tek u štivo romantičara koji imaju oči a ne vide što se događa. Kontroverze glede Gavrila Principa u utrci sa nadolazećim geopolitičkim trendom gubit će potencijal za kreiranje novih kaotičnosti na Balkanu. Atentator Gavrilo Princip je politički projekt s neispravljivom proizvodnom manom - sve je njegovo propalo.
Pejo Gašparević
29. lipnja 2014.