19
Sun, Jan

Pejo Gašparević
Typography

pejo gasparevic gipKakvi se učinci u BiH mogu očekivati od rezultata  referenduma na kojem su birači poduprli ulazak Hrvatske u Europsku uniju? Pozornost koju su  mediji, ali i političari   u BiH posvetili  referendumu u Hrvatskoj znak je pojačanog zanimanja političko-medijske javnosti u BiH za europsku orijentaciju.

Piše Pejo Gašparević

Drukčije rečeno, referendumski naboji u Hrvatskoj poticali su motivaciju i u BiH da se i ona  što prije nađe u ulozi priključivanja Europskoj uniji. Teško je povjerovati da bi referendumska potpora ulasku Hrvatske u Europsku uniju  mogla preko noći polučiti neke praktične učinke za hrvatske državljane u BiH., no izvjesno je da priključivanje Hrvatske Europskoj uniji  kod tih građana u BiH izazivati pojačane emocije. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatske 1. srpnja 2013. godine, žitelji Hrvatske i BiH će i dalje imati svoje ponajprije gospodarske poteškoće, ali i potrebe rješavanja političkih problema.  

Postajanjem ponopravne članice Europske unije, Hrvatskoj će porasti diplomatski kapaciteti jer će biti uključena u rad europskih tijela u kojima se traga za novim perspektivama našeg kontinenta.  Europa je danas suočena sa snažnom gospodarskom krizom koja prijeti bankrotom država, ponajprije Grčke i Italije, ali ekonomska kriza  uznemirujuće nagriza i Španjolsku, Portugal...  

Europa je, međutim,  suočena i sa političkom krizom na Balkanu, posebice u BiH gdje se iz godine u godinu  produbljuju  nesporazumi. Taj, dugogodišnji politički konflikt u BiH naći će se u neposrednom susjedstvu Europske unije nakon  što Hrvatska postane 28, članica EU-a. To je jedna posve nova situacija koja  daje šansu ublažavanju nesuglasja u BiH.  Bude li ulazak Hrvatske inspirativan i za političke elite u BiH, onda se ima razloga nadati  boljim vjestima i iz Bosne i Hercegovine. Pošto je Hrvatska supotpisinica Daytonskog sporazuma, a i u svojem je Ustavu  ugradila brigu za hrvatske državljane izvan Hrvatske, njenim ulaskom u EU stvaraju se predispozicije za  ambiciozniji angažman u pomaganju Bosni i Hercegovini ali i Hrvatima u njoj. Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju razloga očekivati od Hrvatske, po njenom ulasku u EU, snažnije zauzimanje za uspostavu nacionalne ravnopravnosti u BiH.

Instaliranje nacionalne ravnopravnosti, umjesto sadašnjeg obespravljivanja Hrvata,  pridonijelo  bi zaživljavanju veće političke stabilnosti u BiH, a  stabilnost i sigurnost su vrijednosti na kojima ustrajava upravo Europska unija. Pred političke čelnike dvaju HDZ-a Dragana Čovića i Božu Ljubića, u nastupajućim okolnostima priključivanja Hrvatske Europskoj uniji, iskrsava šansa  poduzetnijeg kandidiranja uspostave institucionalne ravnopravnosti Hrvata u BiH.  

U Srednjoj Bosni, a posebice u Posavini, Hrvati gladuju za snažnijom političkom potporom hrvatskih političkih čelnika ne samo u BiH nego i iz Hrvatske.  Novoimenovani hrvatski premijer Zoran Milanović  nedavno, a  više puta i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović,  isticali su potrebu da Hrvati u BiH postanu ravnopravni s Bošnjacima i Srbima, što sada nije slučaj.  
 
Gdje treba tragati za ojačavanjem hrvatske pozicije u BiH? Načelna je odgovor: od Orašja do Neuma. No, detaljnije govoreći,  Čović i Ljubić,  uz oslonac na Milanovićevo i Josipovićevo zauzimanje za ravnopravnost Hrvata u BiH,  posebice i nezaobilazno  trebaju poduprijeti jačanje važnosti Hrvata Srednje Bosne i Posavine. Opstojnost hrvatskog naroda u BiH mjerit će se upravo rezultatima političkih angažmana za Posavinu i Srednju Bosnu.

 Tihom diplomacijom hrvatski čelnici u pregovorima s vodstvom Republike Srpske neka otvaraju temu koja bi razvijala mogućnosti Hrvata u Posavini, a sa Bošnjačkim vodstvom neka razvijaju  dijalog o unaprijeđenju bošnjačko-hrvatskih odnosa u Srednjoj Bosni. Jednako tako nameće se i neodgodiva potreba  za relaksiranjem bošnjačko-srpskih odnosa.  
 
Za Čovića i Ljubića, čini se, sada niču  uvjeti otvaranja opsežne suradnje i sa Bošnjačkim i sa čelnicima Republike Srpske.  Ako su se Srbi uspjeli vraćati u Drvar i Glamoč, onda je vrijeme da se otključa proces vraćanja Hrvata na brodsko-dervenstko i modričko-šamačko područje".  Ako su se Bošnjaci uspjeli vraćati u Stolac, onda treba uklanjati zapreke povratku Hrvata u Bugojno. Teško je vjerovati da će se vraćanje dogoditi  samo od sebe, njega se politički programira te se stvara okvir za realizaciju. U razvoju takvog procesa, zadaća političara je golema.

Obnavljanjem snage Hrvata u Srednjoj Bosni i Posavini umanjit će se opasnost od cjelokupnog njihovog  curenja iz BiH.
Za posavinu.org piše Pejo Gašparević
23. siječnja 2012.