Kakvi se učinci u BiH mogu očekivati od rezultata referenduma na kojem su birači poduprli ulazak Hrvatske u Europsku uniju? Pozornost koju su mediji, ali i političari u BiH posvetili referendumu u Hrvatskoj znak je pojačanog zanimanja političko-medijske javnosti u BiH za europsku orijentaciju.
Piše Pejo Gašparević
Drukčije rečeno, referendumski naboji u Hrvatskoj poticali su motivaciju i u BiH da se i ona što prije nađe u ulozi priključivanja Europskoj uniji. Teško je povjerovati da bi referendumska potpora ulasku Hrvatske u Europsku uniju mogla preko noći polučiti neke praktične učinke za hrvatske državljane u BiH., no izvjesno je da priključivanje Hrvatske Europskoj uniji kod tih građana u BiH izazivati pojačane emocije. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatske 1. srpnja 2013. godine, žitelji Hrvatske i BiH će i dalje imati svoje ponajprije gospodarske poteškoće, ali i potrebe rješavanja političkih problema.
Postajanjem ponopravne članice Europske unije, Hrvatskoj će porasti diplomatski kapaciteti jer će biti uključena u rad europskih tijela u kojima se traga za novim perspektivama našeg kontinenta. Europa je danas suočena sa snažnom gospodarskom krizom koja prijeti bankrotom država, ponajprije Grčke i Italije, ali ekonomska kriza uznemirujuće nagriza i Španjolsku, Portugal...
Europa je, međutim, suočena i sa političkom krizom na Balkanu, posebice u BiH gdje se iz godine u godinu produbljuju nesporazumi. Taj, dugogodišnji politički konflikt u BiH naći će se u neposrednom susjedstvu Europske unije nakon što Hrvatska postane 28, članica EU-a. To je jedna posve nova situacija koja daje šansu ublažavanju nesuglasja u BiH. Bude li ulazak Hrvatske inspirativan i za političke elite u BiH, onda se ima razloga nadati boljim vjestima i iz Bosne i Hercegovine. Pošto je Hrvatska supotpisinica Daytonskog sporazuma, a i u svojem je Ustavu ugradila brigu za hrvatske državljane izvan Hrvatske, njenim ulaskom u EU stvaraju se predispozicije za ambiciozniji angažman u pomaganju Bosni i Hercegovini ali i Hrvatima u njoj. Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju razloga očekivati od Hrvatske, po njenom ulasku u EU, snažnije zauzimanje za uspostavu nacionalne ravnopravnosti u BiH.
Instaliranje nacionalne ravnopravnosti, umjesto sadašnjeg obespravljivanja Hrvata, pridonijelo bi zaživljavanju veće političke stabilnosti u BiH, a stabilnost i sigurnost su vrijednosti na kojima ustrajava upravo Europska unija. Pred političke čelnike dvaju HDZ-a Dragana Čovića i Božu Ljubića, u nastupajućim okolnostima priključivanja Hrvatske Europskoj uniji, iskrsava šansa poduzetnijeg kandidiranja uspostave institucionalne ravnopravnosti Hrvata u BiH.
U Srednjoj Bosni, a posebice u Posavini, Hrvati gladuju za snažnijom političkom potporom hrvatskih političkih čelnika ne samo u BiH nego i iz Hrvatske. Novoimenovani hrvatski premijer Zoran Milanović nedavno, a više puta i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, isticali su potrebu da Hrvati u BiH postanu ravnopravni s Bošnjacima i Srbima, što sada nije slučaj.
Gdje treba tragati za ojačavanjem hrvatske pozicije u BiH? Načelna je odgovor: od Orašja do Neuma. No, detaljnije govoreći, Čović i Ljubić, uz oslonac na Milanovićevo i Josipovićevo zauzimanje za ravnopravnost Hrvata u BiH, posebice i nezaobilazno trebaju poduprijeti jačanje važnosti Hrvata Srednje Bosne i Posavine. Opstojnost hrvatskog naroda u BiH mjerit će se upravo rezultatima političkih angažmana za Posavinu i Srednju Bosnu.
Tihom diplomacijom hrvatski čelnici u pregovorima s vodstvom Republike Srpske neka otvaraju temu koja bi razvijala mogućnosti Hrvata u Posavini, a sa Bošnjačkim vodstvom neka razvijaju dijalog o unaprijeđenju bošnjačko-hrvatskih odnosa u Srednjoj Bosni. Jednako tako nameće se i neodgodiva potreba za relaksiranjem bošnjačko-srpskih odnosa.
Za Čovića i Ljubića, čini se, sada niču uvjeti otvaranja opsežne suradnje i sa Bošnjačkim i sa čelnicima Republike Srpske. Ako su se Srbi uspjeli vraćati u Drvar i Glamoč, onda je vrijeme da se otključa proces vraćanja Hrvata na brodsko-dervenstko i modričko-šamačko područje". Ako su se Bošnjaci uspjeli vraćati u Stolac, onda treba uklanjati zapreke povratku Hrvata u Bugojno. Teško je vjerovati da će se vraćanje dogoditi samo od sebe, njega se politički programira te se stvara okvir za realizaciju. U razvoju takvog procesa, zadaća političara je golema.
Obnavljanjem snage Hrvata u Srednjoj Bosni i Posavini umanjit će se opasnost od cjelokupnog njihovog curenja iz BiH.
Za posavinu.org piše Pejo Gašparević
23. siječnja 2012.