Toponimi Vučijaka

Po prvi put u povijesti, imena naselja i lokaliteta u Podvučijaku sustavno su zabilježena kako bi se sačuvala u okviru jezične, kulturne, geografske i arheološke baštine ovoga kraja.

Prije pet godina iz tiska je izašao Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine, riznica jezičnih izraza ovog područja, koji predstavlja značajan doprinos očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Rječnik pridonosi očuvanju jezičnog izričaja stanovništva Bosanske Posavine i svjedoči o njezinom bogatom jezičnom nasljeđu.

Daljnji vrijedan doprinos očuvanju jezičnog blaga dijela Bosanske Posavine poznatog kao Podvučijak (ili Podvučjak) dao je Ivo Lubina svojom trećom knjigom Toponimi Podvučijaka. Sam autor u uvodu naglašava kako ga je „prvenstveno zanimao geografski i kartografski aspekt izučavanja toponima“, ali ga je iznenadilo što se tim pitanjima ne bave ni geografi ni povjesničari, već da je izučavanje toponima zapravo jezična disciplina. Ovom knjigom Podvučijak dobiva još jedno vrijedno djelo koje se s pravom svrstava u riznicu nematerijalne kulturne baštine ovoga kraja.

Kako bi bio precizniji u definiranju područja koje pojmovnik obuhvaća, autor daje i definiciju Podvučijaka: to je „prostor koji zatvara s juga greben Vučjaka, sa zapada potok Kamenica, sa sjevera rijeka Sava i s istoka rijeka Bosna, odnosno - rijeka Bosna od ušća do Botajičkih strana, po istim do tt 288, preko Grahorišta (Antena) tt 350, Kaldrma tt 347, Maksim-skok, Petar Milostivi, Sedam vučića, potokom Kamenica do rijeke Save i Savom do ušća Bosne.“ To znači da Podvučijak obuhvaća općine Odžak i Vukosavlje te dijelove općina Brod i Modriča.

Oko 1742. godine, biskup fra Pavao Dragičević postavlja još jednog svećenika u ove krajeve, nakon čega će se župa Podvučijak postupno izdvojiti iz župe Velika (Plehan). Međutim, područje Podvučijaka povezano je i s ranijim župama, Radunjevac i Vasiljevo Polje, koje se spominju već u 17. stoljeću. Svi su ovi nazivi obrađeni u knjizi Ive Lubine: Radunjevac, kao naselje koje se vjerojatno nalazilo između Ade i Odžaka, te Vasiljevo polje koje se vjerojatno nalazilo između Posavske Mahale i Novog Grada. Iz ovih podataka vidimo ne samo jezičnu, nego i geografsku i povijesnu važnost toponima Podvučijačkog kraja, koji su jedinstveno obrađeni u ovoj važnoj knjizi, namijenjenoj svakom domu unutar granica Podvučijaka, a i šire.

Slijedeći podjelu toponima, Toponimi Podvučijaka podijeljeni su u pet kategorija:

• ojkonimi ili ekonimi, koji označavaju imena naseljenih mjesta;
• hidronimi, imena voda – rijeka, potoka, jezera, izvora, močvara;
• oronimi, imena uzvisina, gora, planina, brda, klisura, kosa, vrhova;
• mikrotoponimi, imena polja, njiva, rudina, šuma, ada, itd.; te
• hodonimi, imena cesta, putova, čvorišta, autocesta, magistralnih cesta i slično.

Kroz ovu podjelu obrađeno je 1460 toponima na 1981 lokaciji, što povijesnih što aktualnih. Osim njih, knjiga obrađuje i poznata arheološka nalazišta poput Kadra i Pivnice, kao i povijesna naselja poput Dobora i Braniča.

Ovaj opsežni pothvat Ive Lubine zahtijevao je veliku koncentraciju kako bi se iz različitih izvora prikupili svi dostupni podaci te, anketiranjem više od četrdeset osoba, zabilježili i oni toponimi koji do sada nisu nigdje bili zapisani. Stoga je ova knjiga pravo blago: ne samo da je sve sačuvano na jednom mjestu, nego su mnogi izrazi spašeni od zaborava. Bez nje, budući naraštaji teško bi mogli otkriti kako su se pojedine lokacije nazivale i što ta imena znače u povijesnom, geografskom i jezičnom smislu.

Ova knjiga namijenjena je i onima koji žele bolje upoznati Podvučijak ili se prisjetiti starih naziva koji su već počeli padati u zaborav.

Osim objašnjenja prikupljenih toponima, u predgovoru profesorica Andrea Zelić tumači jezične osobitosti toponima, dok u pogovoru profesorica Katarina Lubina objašnjava kako toponimi nastaju i razvijaju se. Knjiga je obogaćena i fotografijama važnih lokacija Podvučijaka te recenzijama prof. dr. Indire Šabić i prof. dr. Dubravke Ivšić Majić.

Važno je istaknuti da je ova knjiga prava poslastica za sve ljubitelje Podvučijaka i sve one koji žele istražiti i bolje upoznati svoj zavičaj. Ona pruža bogat pregled imena mjesta, rijeka, potoka, izvora, njiva, brda, polja, šuma, putova i otkriva brojne zanimljive činjenice o povijesti i geografiji Podvučijaka – primjerice, da je Petar Milostivi najviši vrh Vučjaka (368 m), da je Maksim-skok predio između Petra Milostivog, Usućeve kose i Kaluđerca (310 m), Grahorište vrh visok 350 m, te da je Kadar vrh visok 203 m - ujedno i najviši vrh Županije Posavske.

Knjiga Toponimi Podvučijaka Ive Lubine može se smatrati drugim udžbenikom o Podvučijaku, odmah uz bok knjizi fra Grge Vilića Podvučijak – zemlja i ljudi. Kada je 2008. godine izišla Vilićeva knjiga, povijesni naziv Podvučijak ponovno je ušao u širu uporabu. Lubina u svojoj knjizi daje i jasni geografski okvir tog naziva. Za očekivati je da će se istraživanja nastaviti i da će Podvučijak postajati sve prepoznatljiviji dio Bosanske Posavine, prepoznat po svojoj posebnosti i identitetu.

Bez obzira na administrativnu podjelu između više općina i dvaju entiteta, Podvučijak u svojoj biti ostaje jedinstvena i cjelovita zemljopisna i kulturna cjelina. Obnovom samog pojma, obnavlja se i njegov povijesni i geografski kontekst – a „otkrivanje Podvučijaka“ tek započinje. Toponimi Podvučijaka izvrsna su polazišna točka za taj proces.

Na kraju, važno je spomenuti da je ovo treća knjiga Ive Lubine, nakon Škole u Vrbovcu i Rodoslovlja Vrbovca, te da njegovo istraživanje Podvučijaka ovdje ne prestaje. Napisati ovakvu knjigu bio je veliki izazov, koji je Ivo Lubina uspješno svladao, baš kao što je svladavao brojne vrhove planina spomenute u njegovoj biografiji.

P.S.

Zainteresirani knjige mogu nabaviti u Vrbovcu kod autora, u Odžaku u apoteci Bonus farm ili putem e-pošte: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.