U povijesti bosanske Posavine 1992. godina će biti zapisana kao godina u kojoj su Srbi izvršili agresiju na ova područja. Već u proljeće 1992. godine započela su stradanja i seobe Hrvata iz svih krajeva bosanske Posavine, počevši od Brčkog pa sve do Bosanskog Broda, Dervente i Odžaka. Neposredno pred agresiju predstavnici se hrvatskog naroda općine Brčko na sjednicama općinskog vijeća zalažu za politička prava Hrvata ovog područja.
Srbi iz brčanske općine rade intenzivno na stvaranju i proglašenju srpske općine Brčko. Zahtjevaju da se brčansko općinsko vijeće transformira u vijeće naroda. Do tada je bilo građansko vijeće. U travnju 1992. godine dogovoreno je da se u ovome gradu ipak formiraju tri nove općine: Srpsko Brčko, te hrvatska i bošnjačka općina Brčko. Taj dogovor nikada nije realiziran mirnim putem, jer je, kao što smo u početku i rekli, 1. svibnja 1992. godine započela srpska vojna agresija na ovaj grad. Ovdje moramo napomenuti da je rat u Brčkom neslužbeno počeo dan ranije rušenjem mostova na rijeci Savi. Na mostu je to jutro stradao neutvrđen broj civila koji su koristili ovaj most kako bi prešli iz Hrvatske u BIH i putovali dalje u BIH, jer su prvosvibanjske blagdane željeli provesti sa svojim obiteljima. Iz rečenog proizlazi da stvaranje nove hrvatske općine Brčko ipak ima korijene u 1992. godini.
Još prije okupacije ovog lijepog grada na desnoj obali rijeke Save hrvatsko pučanstvo preko savskog mosta masovno prelazi u Republiku Hrvatsku. Nekoliko stotina Hrvata ostaje u okupiranome gradu, a nekoliko tisuća u okolnim hrvatskim selima koja nikada nisu okupirana. U tim se selima Hrvati organiziraju i pružaju jak otpor četnicima, srpskim paravojnim formacijama iz Srbije i pripadnicima bivše JNA, koja je još za rata u Hrvatskoj postala samo srpska, tj. izgubila je sve atribute narodne armije. Sredinom svibnja 1992. godine u brčanskom kraju, odnosno na slobodnome teritoriju, formirana je 108. HVO brigada, u čiji sastav, osim Hrvata, ulaze i Muslimani iz brčanske općine. Ustrojen je i «Križni štab» općine Brčko na čijem je čelu bio Mato Jurišić. Ova je brigada, osim vojnih, uključivala i civilne strukture Hrvata i Bošnjaka iz predratne općine Brčko. Njima se već u početku pridružili Hrvati iz okolnih sela koja do tada nisu pripadala brčanskoj općini. Tako su se u postrojbe 108. HVO brigade uključili Hrvati iz Špionice, Srebrenika, Cerika, Hrgova i drugih naselja. Ova su pak naselja od pamtivijeka gravitirala Brčkom u prometnom, katastarskome, vjerskome, trgovačkome i drugim pogledima života. Brčanska se brigada od početka rata u logističkome pogledu oslanjala na Republiku Hrvatsku. U ožujku 1993. godine Bošnjci se izdvajaju iz 108. HVO brigade. U vojnom i civilnom pogledu oslanjaju se na Republiku Bosnu i Hercegovinu, dok se Hrvati od tada u svakome pogledu oslanjaju na Hrvatsku republiku Herceg – Bosnu. Ubrzo će doći do formiranja hrvatske općine Brčko, koja se prostire na 27,5 tisuća hektara i na kojoj je pred rat živjelo oko 30.000 Hrvata, a čije je utemeljenje započelo još u travnju 1992. godine jao rezultat dogovaranja i zaštite prava naroda na području općine Brčko. Hrvati sa slobodne teritorije brčanske općine hrabro su branili svoja naselja tijekom rata 1992. do 1995. godine. Hrvati iz toga naselja često su se borili prsa u prsa s višestruko nadmoćnijim srpskim agresorom. Uvijek su ogromnom hrabrošću uspjeli očuvati ne samo Boderište nego i okolna naselja: Zovik, Štrepce, Boće, Dubravice Donje i druga. Premda su ova naselja, osobito Boderište, bila izložena danonoćnom granatiranju, hrvatski branitelji nikada nisu napustili crte bojišnice koja je ostala nepromijenjena od početka rata. To je jugoistočna crta bojišnice na području brčanske općine. Čak su nanijeli ogromne gubitke neprijatelju kako ljudstvu tako i u materijalno – tehničkim sredstvima. Iz ove junačke borbe za opstojnost na povijesnim hrvatskim ognjištima nastala je nova hrvatska općina Ravne-Brčko.
Na saboru Hrvata cijele brčanske općine 15. listopada 1994. godine utemeljena je hrvatska općina Ravne – Brčko. Sabor je održan u brčanskome selu Bosanska Bijela (kasnije odlukom Vijeća MZ samo Bijela). Ovom su Saboru, osim brčanskih Hrvata, prisustvovali još legitimni predstavnici Hrvata iz susjednih naselja i gradova: Srebrenika, Špionice, Cerika, te Donjih i Gornjih Hrgova. Na spomenutome saboru su među ostalima aktivno sudjelovali: Mijo Anić, tadašnji predsjednik HDZ-a općine Brčko (prvi načelnik općinskog poglavarstva općine Ravne – Brčko), Niko Novakovič, predsjednik HDZ-a Srebrenik, dr. Ivan Hudolin, kirurg, dr. Slavko Nikić, fra Jurica Ljubičić, fra Valerije Stipić, fra Petar Matanović, Ivica Filipović, dozapovjednik 108. pješačke HVO brigade, prof. Mato Jurišić, Mato Šimić, Ivo Veselčić i drugi poznati Hrvati ovog kraja.
Nova općina Ravne – Brčko obuhvaćala hrvatska područja od Stoglava, preko Špionice, Gornjih i Donjih Hrgova, Cerika, Gornje i Donje Skakave, Jagodnjaka, Dubrava, Bijele, Prijedora, Seonjka, Poljaka, Donjih i Gornjih Laništa, Četnice, Blaževca, Podbara, Gornjeg i Donjeg Vukšića, Ulica, Vitanovića, Ulovića, Drenave, Marković Polja, Lipovca, Donjeg Raića, Gorica, Krepšića, Katoličkog Islamovaca, Peškira, Bunarića, Gornjeg i Donjeg Zovika, Donjih Dubravica, Boća, Boderišta, Čađavca, Gredica, Bukovca i dijela Grada Brčkoga.