Evo nas u posljednjoj nedjelji došašća kada proslavljamo „OČIĆE“ i palimo posljednju svijeću koja simbolizira temelj kršćanstva: ljubav! Ovo je prigodni trenutak da proniknemo u svoja prostranstva i zapitamo se o našoj vjeri.Sveti Franjo Ksaverski moleći je govorio: «Ljubim te, ne zato što mi možeš dati nebo ili pakao, nego jednostavno zato što si ti, moj kralj i moj Bog». Za ovakav govor srca moramo proći trnovit duhovni put. Takav put prijatelju prolazimo mi kršćani.
Ako ne znamo prihvatiti bol s ljubavlju nismo Kristovi učenici, tada dolazi do opasnosti da ne slijedimo Krista noseći križ već idemo pred njim. Vjerojatno bismo se vrlo brzo izgubili u životu u tom slučaju. Govoreći o žrtvi koju traži ljubav papa Benedikt XVI. kaže: «Kao što sok od grožđa mora provreti da bi postao plemenito vino, tako su i čovjeku potrebna čišćenja, preobrazbe, koje su mu opasne, u kojima može pasti, ali koje su ipak neizostavni putovi da bi se došlo k samomu sebi i Bogu. Ljubav je uvijek proces očišćenja, odricanja, bolnih preobražaja našega 'ja' te tako i put sazrijevanja». Ovakav put prolazi svatko tko želi iskreno živjeti Krista.
Vjerujem da je ovakav bio i tvoj put od početka došašća do samog Božića koji je pred nama. Možda si katkada nekome nanio bol, rekao kakvu ružnu riječ, okrenuo leđa. Ili pak možda si doživio dublji susret s Raspetim Bogom; bila to smrt, žalost, bolest, financijski ili obiteljski problemi ...
Slično je prolazila Marija koja je nosila Krista. Misliš li da je bilo njoj svejedno živeći u židovskoj zajednici i biti trudna: a s kim? Prolazila je naša Majka kroz trnovit put. No ipak, teško je bilo vjerovati (ne samo tada) da je Marija začeta Duhom Svetim. Marija poklanja Bogu svoju slobodu i ne razmišlja previše što je čeka sutra. Jesmo li i mi takvi?
I na kraju prigodni stihovi za očiće!
Hfaljen Isus, očići, božićno je vrijeme,
mi smo došli sada tražit, vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, vješanje se sprema!“